Najgore pročitano djelo

Knjigom u glavu
User avatar
Sophiae
Posts: 81
Joined: 13 Oct 2011, 16:26

25 Oct 2011, 23:18

Nije najgore al je najdosadnije Rat i mir, nosim ga uvijek kad cekam u redovima.

Najgore je sestricnin dnevnik.


da, i?
User avatar
Zekoslawa
Posts: 15792
Joined: 18 Sep 2011, 20:01

25 Oct 2011, 23:49

Hroboatos » wrote:Žmegač je u knjizi o njemačkoj kulturi (Od Bacha do Bauhausa) dobro primijetio
da glazba-klasična ima izgrađen kriterij, dok literatura to nema.
Netko tko bi osporavao Mozarta, Bacha i Beethovena kao bezvrijedne, ne bi
bo držan za osobu koja, eto, ima svoj stav- nego za običnog luđaka.

U književnosti toga nema, pa ni kod najnačitanijih i najempatičnijih kritika,
a kamoli kod običnih čitatelja.
Da pokušamo? Ili da se pravimo da znamo? Hrobi, imaš što protiv da izdvojimo ovo pitanje u zasebnu temu? Takvu još nemamo, a pitanje je šire od same lektire, za koju imamo temu. :)
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 00:41

Zekoslawa » wrote: Da pokušamo? Ili da se pravimo da znamo? Hrobi, imaš što protiv da izdvojimo ovo pitanje u zasebnu temu? Takvu još nemamo, a pitanje je šire od same lektire, za koju imamo temu. :)
Ne znam koliko to ima smisla. Godinama ne čitam
fikciju, ali dosta često čitam književnu kritiku esejističkoga tipa-
dakle manje "teoretičare" kao Bahtina (iako sam i njega..)

Rezultat je, glede ocjena- kaos. I najeminentniji kritici na kraju
kažu- hja, meni je leglo ili nije, i tu je kraj priče.

Mogu eventualno nasvesti neke primjere, kao ilustarciju, no
to može max proširiti horizonte da ljudi ne gledaju crno-bijeloi, ali ne i odlučiti
o nečem bitnijem. Nije ni kod mene, koji sam pokuašo biti max korektan
prema svim autorima, a ispalo je da je osobno iskustvo i temperament ipak presudno.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 01:24

Ajde, prije spavanja (stavio sam neki napitak, pa dok se malo ohladi...)

Širina duha je vjerojatno ključna za uspješnoga čitatelja. Značajni engleski pisac E. M. Forster (Put u Indiju) autor je više knjiga o raznim predmetima, a pritom i utjecajne zbirke predavanja "Aspects of a Novel", održane 1920-ih. Forster je bio liberalni humanist, i generalno- ali ne tvrdokorno- nije vjerovao u Boga ili bogove. No, u djelovima o Melvilleu i Dostojevskom (odjeljak "Prophecy") piše o njima s divljenjem i uvažavanjem kao o religijskim piscima, a kod Dostojevskog citira i talijansku mističarku Katarinu od Sijene. Dakle, agnostik koji je realno bio ateist, najviše cijeni autora kojem je borba za i oko Boga glavna stvar u životu i pisanju.

No, isti Forster istinito-ali i zločesto- sahranjuje Henryja Jamesa kao perfekcionističku picajzlu koja je komponirala savršene romane, ali mu je izmakao- život. To je jedna od opasaka koja i jest i nije istinita. Točno je da je James ograničen u nizu stvari (društveni milje, stalna međunarodna scena,..), ali je i prodoran u uvidu u ljudski život, što je - ironija je ovdje savršena- Forster briljantno i prikazao i nahvalio, pa ga opet- sa'ranio kao sterilnu picajzlu.

I, gdje smo onda ?

Tu su bili spominjani neki romani koje jesam, ai oni koje nisam čitao. Karenjinu sam čitao, i tu se slažem s Dostojevskim, Thomasom Mannom, Faulknerom, Nabokovim...da je to remek djelo. No, Conradu je to treća liga- iako baš nije obrazložio. Mogu se navesti teze po čemu je to veliko ostvarenje, a i one po čemu je zastarjelo, ili slabije itd. No, konačnica nije zbroj pluseva ili minuseva, nego konačni "klik" ili dojam djela u cjelini.

Coelha nisam čitao, samo sam prelistao "Alkemičara", i izgleda mi kao dubina za plićak, kako mali Đokica zamišlja spiritualiju. Od vrjednijih djela tu spadaju velika djela Dantea, Miltona, pa "San smiješnog čovjeka " Dostojevskog, te neki drugi, a vrhunac epske mimeze "svega" u literaturi su "Vlati trave" Whitmana, sa slabijim nasljednikom u Tagoreu i Halilu Džubranu i -koliko vidjeh- karikaturom u Coelhu.
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

26 Oct 2011, 08:39

kuki » wrote:Prousta nisam čitala, ali planiram, imam dojam da bi mi se svidio. :D
Bi. Možda manje kao literatura, a više kao primjer nevjerojatne vještine pisanja.

Meni u tu klasu spada i Nabokov. Recimo, njegove Ade se uopće ne sjećam o čemu je. Ama baš ništa od sadržaja nije mi ostalo u glavi. Ali se sjećam da je to valjda najljepše napisana knjiga koju sam ikada pročitao. A Nabokov najveći umjetnik engleskog jezika. Iako je bio Rus.
Last edited by Emericzy on 26 Oct 2011, 09:07, edited 1 time in total.
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

26 Oct 2011, 09:05

Hroboatos » wrote:Da navedem slobodnoasocijativno njekoliko stvari, bez nekoga reda

+ osobe bez ili slabijega osjećaja za retoriku, napose proze, ne mogu doživjeti kao
valjana djela - ili dijelove djela- u kojima je ona ključna. Padaju mi na pamet neki dijelovi
romana Faulknera ili Conrada.

+ osobe nesposobne za izlaz iz racionalnoga uma ne mogu doživjeti arhajsku, primitivnu snagu
u djelima Homera ili Staroga zavjeta, a od kronološki bližih autora Whitmana, možda i Tolstoja

+ čitateljicama je uglavnom dosadna tematika heroizma i časti

+ muškarcima je, uz iznimke, dosadna problematika ženidbe -udaje, n.pr u romanima
Jane Austen

+svjetovnim je ljudima dosta teško osjetiti veličinu vjerskih autora- Dantea, Miltona, ..

+ apoliticima pak fenomen političkoga romana (Conrad, Koestler, Krleža, Malraux,..)

+ ili dopustiti da se bude uvjeren u svijet za koji se zna da je znanstveno prevladan,
a potka je književnom djelu (romani Zole, Dreisera, Maughama,..)

Itd. etc.
Odličan insight! :top:

Mogu sa zadovoljstvom reći da mi različitost svjetonazora nikad nije bila problem pri uživanju u književnosti. Recimo, premda agnostik, jako volim iskreno pobožne autore koji vješto i s čvrstim uvjerenjem pišu o vjerskim problemima.

Jedino što nikad nisam mogao provariti je voajerizam. Ne mislim pritom na virkanje kako se ljudi jebu, nego na naslađivanje onim Drugim, a bez umjetničkog razloga. Na primjer, 98% sve recentne književnosti, filma i TV-a bavi se ljudima čiji su životi za 98% gledalaca irelevantni.

Na primjer, bogataša. Kad ste zadnji put gledali neki razvikaniji film u kojemu ljudi ne posjeduju 148 puta više od vas? I s vama dijele ukupno 0,5% životnih problema. OK, shvatio sam da i bogati pate. Još 1969. Odjebite više s time.

Golemi postotak recentne umjetnosti bavi se irelevantnim bizarnostima poput serijskih ubojica, mahnitih homoseksualaca i ljudi s tri noge. OK, postoje i o takvim ljudima relevantne priče, ali najvjerojatnije su već davno ispričane. Hvala, ne treba nam to više. Znamo ih.

Priče o normalnim ljudima kao da su kompletno nestale. Zanimljivo, danas ih najviše nađem u kazalištu. Kauboji, Leda, Garaža, Od Trnja do Zvijezde... sve jedno bolje od drugoga i sve o normalnim svakodnevnim ljudima oko nas.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 12:32

Emericzy » wrote: Bi. Možda manje kao literatura, a više kao primjer nevjerojatne vještine pisanja.

Meni u tu klasu spada i Nabokov. Recimo, njegove Ade se uopće ne sjećam o čemu je. Ama baš ništa od sadržaja nije mi ostalo u glavi. Ali se sjećam da je to valjda najljepše napisana knjiga koju sam ikada pročitao. A Nabokov najveći umjetnik engleskog jezika. Iako je bio Rus.
Njegovu stilističku majstoriju nisam baš uočio jer sam ga čitao
na hrvatskom- a teško da i bih, jer mi je temperamentalno stran.

Pročitah, davno, pradavno..Adu, Pnina, Poziv na smaknuće, Lolitu, Kameru obskuru (neki
drugi naslov ima), Sjećanje, govori (autobio), Gogoljevu bio, predavanja o ruskim piscima..

Vrijedni-iako se ne slažem s dobrim dijelom- su ti uradci o literaturi, no romani
su beznačajni.

Eto primjera neslaganja- velik dio tvrdi da su remek djela, a Kiš kaže da je to krasno, ali sterilno.
Za mene je samo sterilno.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 12:46

Emericzy » wrote: Odličan insight! :top:

Mogu sa zadovoljstvom reći da mi različitost svjetonazora nikad nije bila problem pri uživanju u književnosti. Recimo, premda agnostik, jako volim iskreno pobožne autore koji vješto i s čvrstim uvjerenjem pišu o vjerskim problemima.

Jedino što nikad nisam mogao provariti je voajerizam. Ne mislim pritom na virkanje kako se ljudi jebu, nego na naslađivanje onim Drugim, a bez umjetničkog razloga. Na primjer, 98% sve recentne književnosti, filma i TV-a bavi se ljudima čiji su životi za 98% gledalaca irelevantni.
Ovo ne razumijem najbolje.

Na primjer, bogataša. Kad ste zadnji put gledali neki razvikaniji film u kojemu ljudi ne posjeduju 148 puta više od vas? I s vama dijele ukupno 0,5% životnih problema. OK, shvatio sam da i bogati pate. Još 1969. Odjebite više s time.
Aha, OK. Pa...što reći ?

+ ne daju se njemačke, ruske,... serije, nego samo američke
+Amerikanci su fascinirani plutokracijom i novcem, pa i oni pametniji.
Scott Fitzgerald je napisao uistinu dobar roman, Gatsbyja, o tom, ali se vidi
i njegova očaranost temom bogatuna. Kod Rusa, Nijemaca, Francuza,pa i
Engleza, ima bogataša, ali da su baš tako važni i zanimljivi-e, pa nisu.
Golemi postotak recentne umjetnosti bavi se irelevantnim bizarnostima poput serijskih ubojica, mahnitih homoseksualaca i ljudi s tri noge. OK, postoje i o takvim ljudima relevantne priče, ali najvjerojatnije su već davno ispričane. Hvala, ne treba nam to više. Znamo ih.
Opet Amerikanci kod kojih su to goruće teme (iako su najveći masovni
ubojice Latinosi po srednjoj Americi).
Priče o normalnim ljudima kao da su kompletno nestale. Zanimljivo, danas ih najviše nađem u kazalištu. Kauboji, Leda, Garaža, Od Trnja do Zvijezde... sve jedno bolje od drugoga i sve o normalnim svakodnevnim ljudima oko nas.
Amerikanizacija.
Mene ne toliko iritira, koliko me jednostavno ne zanima američko nagurivanja
tema koje jesu njima zanimljive i važne, ali drugima nisu. Npr.

+ sport, i to baseball i američki nogomet koji nitko ne zna i
nikoga briga

+ nijanse rasnih odnosa nezanimljive za nas

+ klima krupnoga biznisa možda vrijedeća za njih, ili dio, ali
nama totalno nezanimljiva. Mislim da to samo Nadan i slični gledaju
kao klinci u školi

+ droge, droge,...

+ nijanse prijevara u politilkom sustavu specifične za njih i
odnosi snaga sudaca, kongrsnika, utjecaja medija ...

+ dominantni antiintelektualizam- svi muškarci
su sportski tipovi koji nisu "osjećajni". Shematizirano i dosadno.

+ neideologiziranost društva. Amerikanci su nesposobni za ideologiju
(komunizam, fašizam), kod njih je religija još uviek glavna

Da je više domaćih i uvoznih stranih, druga bi bila priča ..
User avatar
MadnessInMethod
Posts: 422
Joined: 04 Oct 2011, 20:47
Location: through the looking glass

26 Oct 2011, 13:29

i, ne treba zaboraviti, glavni američki bauk u zadnjih 10 godina: zločesti bradati talibanski teroristi. koji su svuda oko nas i samo čekaju da se zabiju avionom u još koju zgradu. (a provlači se kroz sve umjetničke medije i sve sfere života)
meni se, iskreno, već sere kada u vizualnim medijima (što se književnosti tiče, u zadnjih 10 godina sam se preorijentirala na sf&f, pa ne susrećem toliko određene teme tamo) svako toliko iskače neko naricanje za wtc-om onako, usput, ili teroristički napad kao dominantna tema.
"Madness in method, that's genius." F. Herbert
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

26 Oct 2011, 13:53

Hroboatos » wrote:
Njegovu stilističku majstoriju nisam baš uočio jer sam ga čitao
na hrvatskom- a teško da i bih, jer mi je temperamentalno stran.

Pročitah, davno, pradavno..Adu, Pnina, Poziv na smaknuće, Lolitu, Kameru obskuru (neki
drugi naslov ima), Sjećanje, govori (autobio), Gogoljevu bio, predavanja o ruskim piscima..

Vrijedni-iako se ne slažem s dobrim dijelom- su ti uradci o literaturi, no romani
su beznačajni.

Eto primjera neslaganja- velik dio tvrdi da su remek djela, a Kiš kaže da je to krasno, ali sterilno.
Za mene je samo sterilno.
Ja se, eto, a da to i ne znadoh, slažem s Kišem. Krasno ali ne ostavlja trag.
User avatar
nina williams
Posts: 2961
Joined: 13 Oct 2011, 18:01
Has thanked: 1 time

26 Oct 2011, 13:57

Najgore od lektire...Sutjeska. Pisca više ne znam, nit ga želim znat. Majko mila, osnovna škola, a oni prvih 30-ak stranica samo hodaju i umiru od tifusa. 9 mojih godina, a oni se raspadaju, guše se, sve puno krvi i gnoja...strava.
Prava knjiga za čeličenje malih pionira. Nakon tog i sličnih tretmana obogaćenih terenskom nastavom u vidu posjeta Jasenovcu, nekih 8 godina kasnije, Germinal je bilo luk i voda.

I Londonov Bijeli očnjak. Znam da će me mnogi popljuvat, al valaj tu se prvih 50 stranica samo priroda i snijeg opisuju. Predosadno za mene u 10-oj, bemti nisam Eskimica da mi tolko snijega treba.

Inače, osim tih "dječjih" koje sam morala pročitat za lektiru, nemam baš "najgorih" knjiga. Neke razočaraju, ali čini mi se da kad nema pritiska da se "mora pročitati", sve to podnošljivije izgleda. Htjedoh reć da mi ništa drugo nije bilo grozno loše. :misli:
User avatar
Emericzy
Posts: 3983
Joined: 20 Sep 2011, 19:00

26 Oct 2011, 14:16

I Francuzi se kvare. Znam, nije književnost, ali je tipično: Krasno napravljen film Partir, s Kristin Scott Thomas u odlično odglumljenoj glavnoj ulozi, priča je o preljubu iz tuposti građanske egzistencije. Sve je izvrsno napravljeno.

Ali, ne lezi vraže. Ona je (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) žena vrlo imućnog muža i na kraju, frustrirana, tog muža (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) ustrijeli. Zašto, pitam vas?

99,9 posto takvih preljuba događa se ljudima koji nisu bogati i 99,9 posto ih ne završi ubojstvom. Zašto je scenarist mislio da je 0,01 posto ljudskih sudbina u preljubu umjetnički relevantnije od 99,9 posto? Zbog podmuklog uplitanja američkog pogleda na svijet. OK, film je i dalje izvrstan -- ali mogao je bez ikakvih problema biti i bolji.

Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 14:20

MadnessInMethod » wrote:i, ne treba zaboraviti, glavni američki bauk u zadnjih 10 godina: zločesti bradati talibanski teroristi. koji su svuda oko nas i samo čekaju da se zabiju avionom u još koju zgradu. (a provlači se kroz sve umjetničke medije i sve sfere života)
meni se, iskreno, već sere kada u vizualnim medijima (što se književnosti tiče, u zadnjih 10 godina sam se preorijentirala na sf&f, pa ne susrećem toliko određene teme tamo) svako toliko iskače neko naricanje za wtc-om onako, usput, ili teroristički napad kao dominantna tema.
Nisam to baš primijetio, nego više
neke mumljave Ruse koje glumi Rade Šerbedžija i slični.

Srbi su bili više ružni i zli u serijama i filmovima, i ispadoše gori od Arapa.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 14:23

nina williams » wrote:Najgore od lektire...Sutjeska. Pisca više ne znam, nit ga želim znat. Majko mila, osnovna škola, a oni prvih 30-ak stranica samo hodaju i umiru od tifusa. 9 mojih godina, a oni se raspadaju, guše se, sve puno krvi i gnoja...strava.
Prava knjiga za čeličenje malih pionira. Nakon tog i sličnih tretmana obogaćenih terenskom nastavom u vidu posjeta Jasenovcu, nekih 8 godina kasnije, Germinal je bilo luk i voda.

I Londonov Bijeli očnjak. Znam da će me mnogi popljuvat, al valaj tu se prvih 50 stranica samo priroda i snijeg opisuju. Predosadno za mene u 10-oj, bemti nisam Eskimica da mi tolko snijega treba.

Inače, osim tih "dječjih" koje sam morala pročitat za lektiru, nemam baš "najgorih" knjiga. Neke razočaraju, ali čini mi se da kad nema pritiska da se "mora pročitati", sve to podnošljivije izgleda. Htjedoh reć da mi ništa drugo nije bilo grozno loše. :misli:
Ja sam kao mali čitao dosta te partizanije iz biblioteke Lastavica (Bosanci)
no dobar sam dio zaboravio.

Mutno, vrlo mutno mi je ostao neki roman Tone Seliškara o obračunu na moru,
i nešto o Igmanskom maršu i malom kuriru Jovici koji hoda, hoda kroz snijeg, hoda, spava, hoda, spava...

Nije mi bilo dosadno, nego nekako više žao kurira Jovice.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 14:29

Emericzy » wrote:I Francuzi se kvare. Znam, nije književnost, ali je tipično: Krasno napravljen film Partir, s Kristin Scott Thomas u odlično odglumljenoj glavnoj ulozi, priča je o preljubu iz tuposti građanske egzistencije. Sve je izvrsno napravljeno.

Ali, ne lezi vraže. Ona je (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) žena vrlo imućnog muža i na kraju, frustrirana, tog muža (bez ikakve umjetničke i dramske potrebe) ustrijeli. Zašto, pitam vas?

99,9 posto takvih preljuba događa se ljudima koji nisu bogati i 99,9 posto ih ne završi ubojstvom. Zašto je scenarist mislio da je 0,01 posto ljudskih sudbina u preljubu umjetnički relevantnije od 99,9 posto? Zbog podmuklog uplitanja američkog pogleda na svijet. OK, film je i dalje izvrstan -- ali mogao je bez ikakvih problema biti i bolji.

Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.
E sad, alo bi se... ali ću kratko.
Mislim da je to Chabrolov utjecaj koji je pretjerao u mržnji
na buržoaziju i obitelj. Realno, francuska je kinematografija propala.

No, Rusi imaju odlične filmove, pa i serije. Ako tko ima ćirilicu- ako ne, neka ode na wiki,
pa na rusku wiki i copy na stranici o Solženjicinu "U prvom krugu" (V kruge pervom), pa na jubito
i tamo ima cijela serija -i za one koji ne znaju ruski- od 13 ili više epizoda, po odsječcima od
10-15 min. Također je tu ponuda niza ruskih filmova koji su ili sjajni, ili bar gledljivi.

Ne znam zašto se ne otkupi ta serija u kojoj je sam rahmetli Solženjicin bio narator,
nije to neki novac, nego se daju po 100 puta američki filmovi koji su praktički isti,
a serije isto- jedna kao druga.

N.pr.









Nek' se da, pa da se vidi žito od kukolja ...

A evo od 24:40 vođe svjetskoga proletarijata, najvećeg genija čovječanstva bla bla

Last edited by Hroboatos on 26 Oct 2011, 14:58, edited 2 times in total.
User avatar
rose madder
Posts: 57
Joined: 25 Oct 2011, 18:05

26 Oct 2011, 14:41

Emericzy, Hroboatos, ja bih samo upala kao padobranac i rekla kako vas je krasno citati. :)

Da strava u novinama nije oveća, život bi bio skroz zgodna pojava.
User avatar
Nikolajevna
Posts: 1034
Joined: 28 Sep 2011, 22:51

26 Oct 2011, 14:49

Nije najgore pročitano djelo ali mene je nepodnošljiva lakoća čitanja Nepodnošljive lakoće postojanja zaobišla.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 14:59

Nikolajevna » wrote:Nije najgore pročitano djelo ali mene je nepodnošljiva lakoća čitanja Nepodnošljive lakoće postojanja zaobišla.
Čudno, to je baš lagana, pa i prelagana literatura ...
User avatar
Nikolajevna
Posts: 1034
Joined: 28 Sep 2011, 22:51

26 Oct 2011, 15:05

Hroboatos » wrote:
Čudno, to je baš lagana, pa i prelagana literatura ...
Lagana ili lako čitljiva? :zubo:
User avatar
ElliQuinn
Felis nebulosa
Posts: 5424
Joined: 18 Sep 2011, 11:56
Location: Na raskršću, upravo krećem u svim smjerovima.

26 Oct 2011, 15:08

Emericzy » wrote: Pogledajte ovu zadnju eksploziju skandinavskog romana -- sve sami krimići s teškim, mučnim ubojstvima. Zašto, pitam vas? Skandinavci imaju izuzetno mali postotak ubojstava. Budalaština, banalizacija i travestija umjetnosti.
Slažem se.

U nekom od davnih Tragova Pavao Pavličić je rekao da su kriminalistički romani nastavak žanra realizma. Kriminalno djelo i zaplet oko njega nisu uvjerljivi ako nisu uspješno smješteni u realno okruženje.

I tako ja uzmem prvu knjigu trilogije Millennium, pročitam je i ne steknem nikakav dojam o švedskom društvu jer je autoru bilo najbitnije imati jezivog serijskog ubojicu i pomaknutu junakinju. To ima praktički svaki roman Stephena Kinga. Druge dvije knjige ne namjeravam pročitati.
Light up, as if you have a choice.

Pričuvni moderator.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 15:28

Nikolajevna » wrote:
Lagana ili lako čitljiva? :zubo:
Pa oboje. Ne marim baš Kunderu, ali meni je "Šala" bila naporna.
Ovo je bilo dobro, ta okupacija, špijuniranje, totalitarizam,
srozavanje doktora, njegova ljubav i na kraju besmislena smrt u prometnoj.

"Filozofski" vid romana baš nije uvjerljiv, ali onaj češki, realistični- ne dobiješ
posao, pa te vozaju, pa se debljaš i stariš, pa na selu mijenjaš gume..to je dobro.

Roman mi je ostavio svjež okus...čega ?
Nije ovo doba heroja, nemoj se s rogatim bosti, život je u malim stvarima,
ali čuvaj integritet ako možeš, koliko možeš. Nije možda veličajno, ali
je dobro.
Hroboatos
Posts: 565
Joined: 28 Sep 2011, 18:16

26 Oct 2011, 15:31

rose madder » wrote:Emericzy, Hroboatos, ja bih samo upala kao padobranac i rekla kako vas je krasno citati. :)
:Pivo:
User avatar
schmokljan
Posts: 2411
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

26 Oct 2011, 15:42

Kundera mi je nepodnošljiv. Čini mi se da je on od onih pisaca koji napišu deset stranica, a da bi davno smišljenom rečenicom / mišlju mogli poentirati.

Eli, ne shvaćam, jesmo li mi čitali isti roman? Muškarci koji mrze žene je društvena kritika kamuflirana u krimić. Švedski Zločin i kazna.
Last edited by schmokljan on 26 Oct 2011, 15:51, edited 1 time in total.
User avatar
ElliQuinn
Felis nebulosa
Posts: 5424
Joined: 18 Sep 2011, 11:56
Location: Na raskršću, upravo krećem u svim smjerovima.

26 Oct 2011, 15:46

schmokljan » wrote:Kundera mi je nepodnošljiv. Čini mi se da je on od onih pisaca koji napišu deset stranica, a da bi davno smišljenom rečenicom /mišlju mogli poentirati.

Eli, ne shvaćam, jesmo li mi čitali isti roman? Muškarci koji mrze žene je društvena kritika kamuflirana u krimić. Švedski Zločin i kazna.
Ja ti tu društvenu kritiku nigdje nisam osobito uočila, ali jesam površno moraliziranje. I stvarno nisam stekla dojam da autor progovara o nekim dubljim problemima društva. Pokušava to kad govori o Lisbeth, no, ne znam - uopće nemam neku sliku društva o kojem govori. Imam sliku uskog kruga ljudi s kojima se glavni junak druži, no i to mi je uvjerljivo poput hrvatskog dramskog filma.
Light up, as if you have a choice.

Pričuvni moderator.
User avatar
schmokljan
Posts: 2411
Joined: 18 Sep 2011, 16:19
Location: www.mordor.hr

26 Oct 2011, 15:57

Hm, kao da nismo čitali istu knjigu.
Post Reply