Ti si već u godinama.
Nisam znala za Sedam Tajanstvenih. :kri:
Ti si već u godinama.
Čitanje istih knjiga je poseban gušt. Posebno kad je riječ o Pet prijatelja. Koliko sam ih puta pročitala, jao.Ashtaroth » wrote:Nope... nisam čula.
5 prijatelja su super, oko toga sam se svađala s ocem jer je njemu bilo nepojmljivo zašto 'gubim vrijeme čitjaući opet jedne te iste knjige kad ima toliko nepročitanih', i bio bi ljut kad bi vidio svjetlo u 2 ujutro...
No, preodgojen je Sad pristojno pita 'jel ti treba svjetlo', ako kažem da, povuče se, ako kažem ne, pita jel ga smije ugasiti
Kod mene je bio začetak ljubavi prema polugolim mišićavim tijelima mladih Grka i Nordijaca. Sličica Tezeja iz neke od tih knjiga mi se urezala duboko u pamćenje.nina williams » wrote: Ustvari, osim prema čitanju, u toj knjizi je začetak mnogih mojih ljubavi-prema arheologiji, povijesti, pa i matematici i arhitekturi. I ono najljepše, koje mi uvijek prevlači nježan osmijeh preko lica, ljubav prema grčkoj i nordijskoj mitologiji, te Tisuću i jednoj noći. Ima neka tajna veza između tih starih Grka i mene, zadužiše me do kraja života.
Sve ovo osim Pačje škole je Grigor Vitez napisao. Pišem po sjećanju od prije preko 40 godina pa me ne držite za stih:i jedna kojoj ne znam ime, samo da je riječ o više autora i da je imala Antuntuna, Pačju školu, jednu o liku koji je pošao u Carigrad da vidi pošto je magarad, pa neku o Ćamilu koji je vidio kamilu...ma bila je to neka pravo dobra bratsvo-jedinstvo zbirka.
To su Sovjeti u nekoliko slučajeva napravili. Npr. Doktor Jojboli je zapravo Dr. Doolittle. Pretpostavljam da im je muka bilo priznati da se na Zapadu piše dobra literatura za djecu.nina williams » wrote: Pinokijo, imala sam 3 različita primjerka, svaki sam po nekoliko puta pročitala. (Kad bolje razmislim, tu mi je nešto čudno, dvije su knjige bile Collodijeve, ali od različitih izdavača, a jedna je bila, prilično sam sigurna, od nekakvog Rusa. Skoro sve je bilo isto kao i kod Collodija, ne kontam baš što se tu desilo.)
Krasne, uznemirujuće knjige.Jan Bibijan...joj tijekom prve knjige sam puno plakala, a tijekom druge sam razrađivala plan kako da s njim odem na Mjesec. Još i danas hoću da mi se muški potomak zove Jan. (Živi bili pa vidili, jer muški dio para prilično glasno grokće i dojmljivo koluta okama na to ime.)
nina williams » wrote: Ondak je, potaknut TV-serijom, došao i Otok s blagom R. L. Stevensona. Ou jeee, Flint je bio najkrvožedniji pirat koji je ikad živio...svi su se bojali Flinta, a Flint se bojao Dugog Johna Silvera. Naučila sam što je Union Jack, a što Jolly Roger i razliku između gusara i pirata, nekako su i Gooniesi uletili u slično vrijeme, bokte gorespomenuti prijatelj i ja stalno smo kopali neke rupe, posvuda tražeći blago. Poslije smo počeli i zakopavati svoje.
Možda...bilo bi simpatično da jednom odemo i otkopamo pokoju od tih kutija.
Aleksandar Volkov: Čarobnjak iz Smaragdnog grada. Pisala sam u svom prvom postu o tome. Zanimljivo je da su i Baum i Volkov nakon Čarobnjaka napisali po nekoliko knjiga o zemlji Oz. Iako je Volkovljeva prva knjiga (uz iznimku nekoliko poglavlja) prepričani original, u nastavcima više nije posuđivao od Bauma, a svijet koji je stvorio je navodno kompleksniji i bolji. Zanimljivo, kad pogledaš, Željezna zavjesa odijelila je svijet na takav način da se iz gotovo iste polazišne točke razvio u sasvim dva drugačija literarna univerzuma. Valjda uopće ne moram napominjati da Istok nije poznavao Baumov Oz, ali ni da Zapad nije upoznao Volkovljev.Emericzy » wrote: To su Sovjeti u nekoliko slučajeva napravili. Npr. Doktor Jojboli je zapravo Dr. Doolittle. Pretpostavljam da im je muka bilo priznati da se na Zapadu piše dobra literatura za djecu.
Knjigu sam dobila na poklon kad sam već bila odrasla pa sam je čitala svojoj djeci. Murzilkina veličina je u njegovoj nesavršenosti.Emericzy » wrote:Je li tko od vas čitao seriju knjiga o smiješnim patuljcima Ruskinje Ane Hvolson, koja je pisala pod pseudonimom Murzilka. Murzilka je patuljak kicoš s monoklom, cilindrom i štapom koji piše o avanturama svoje braće patuljaka u svijetu 'velikih' ljudi. Divne knjige, meni neodoljive.
Da, rijedak primjer blesavog junaka. Meni silno simpatičan.Margarita » wrote: Knjigu sam dobila na poklon kad sam već bila odrasla pa sam je čitala svojoj djeci. Murzilkina veličina je u njegovoj nesavršenosti.
Jesi li ti to u mene zaljubljena?Margarita » wrote:Da sam knjigu čitala ranije možda me ne bi zaprepastila, zapravo zatekla, mogućnost zaljubljivanja u nekog toliko lažljivog, naivnog, sujetnog, dobrog srca, ograničenog a dosjetljivog, blentavog, čudesnog. Trebali su me pripremiti za antiheroje.
Ako si se prepoznao onda si svakako moj tip.Emericzy » wrote: Jesi li ti to u mene zaljubljena?
Pa, baš razmišljam. Lažljiv -- check. Naivan -- check. Sujetan -- check. Dobrog srca -- check. Ograničen -- check. Dosjetljiv -- check. Blentav -- check. Čudesan -- kajjaznam, za to nisam siguran. Ali jesam čudan. Računa li se to?Margarita » wrote: Ako si se prepoznao onda si svakako moj tip.
Da, računa se. I što sad , da ti opet pišem pjesme?Emericzy » wrote: Pa, baš razmišljam. Lažljiv -- check. Naivan -- check. Sujetan -- check. Dobrog srca -- check. Ograničen -- check. Dosjetljiv -- check. Blentav -- check. Čudesan -- kajjaznam, za to nisam siguran. Ali jesam čudan. Računa li se to?
Piši. Ne meni nego svijetu. Dobre su. Šteta da ostanu u tebi.Margarita » wrote: Da, računa se. I što sad , da ti opet pišem pjesme?