Lord Byron » wrote:podrazumijevam dvije moguće opcije: ili je druga strana neopisivo glup/površna/nešto, ili sam možda ipak nešto sjebao.
Moguća je i treća: druga strana razumije, ali se baš želi kvačiti.
Kad pišem, a baš svi prozvani moje pisanje dožive kao uvredu, onda to jest uvreda, a preostaje samo cjenkanje stojim li iza nje ili ne.
I ja sam Kukino i Blissino pisanje doživjela kao uvredu, pa me se uvjeravalo, kao što i dalje činiš, da sam ju umislila i njihovim riječima pripisala značenje koje one nemaju.
Ali, da, ja sam jedna, a vas je više. To je vjerojatno krunski argument.
I još nešto, ja sam barem priznala svoju preosjetljivost i pretjeranu reakciju: meni su Kuki i Bliss jako važne i do njih mi je stalo, pa me njihovo sprdanje, da, SPRDANJE (jel dovoljno veliko?) pogodilo. Ali mogu shvatiti i prihavatiti da me nisu htjele povrijediti i da nisu mislile ništa loše. I ja mogu priznati da sam pretjerano mimozasto reagirala. I nikom niš.
Nejasno mi je, međutim, ovo ustrajavanje na pravu na osjetljivost na riječi koje dolaze iz pera nekoga do koga vam ni na koji način nije stalo. Ideš, Emericzy je nekoga proglasio ciničnim i hladnim, i ni veš mašina budućnosti tu ljagu sprati neće, jer Emericzy has spoken.
Ne da mi se vraćati priču na to da je sprdanje od kojeg na vrlo, hm, zanimljiv način braniš žensku iznimku ovog topica, potpuno nepostojeće.
Ne da ti se, ali ponavljaš stalno.
Okej, priznajem sve. Ja sam plačipička i glupača koja ne kuži zajebanciju nego drami zbog nepostojećeg sprdanja. Em spama po topicu sluzavu poeziju (da, da, zamislite, ona to zove poezija) em drami kad joj se ukaže na njezinu plitkost, jeftinoću i ljigavost.
Emericzyjeva dijagnoza o ciničnosti i hladnoći, naprotiv, ozbiljna je znanstveno utemeljena kvalifikacija koje će biti unijeta u njihove zdravstvene kartone, možebit i u kojekakve druge dosjee. Zbog nje one ne spavaju, a suzne žlijezde već su im presušile, očne kapilare popucale. Oko usana urezat će im se (ako već nije) duboka i tvrda bora kaja će svakom ženiku odašiljati jasnu poruku: "Bježi, spasi se, ne znaš li da je Emericzy to proglasio neženjivim?"
Jel sveg toga ne bi bilo da ja nisam balavila i durila se? Imam li na savjesti usidjelištvo (i vi udane, nemojte misliti da ste mirne, samo kad ovi vaši doznaju što vam je dijagnosticirao Emericzy) i starost u mačjem društvu nekolicine forumašica, koje listaju metaforičke bilježnice svog života na kojima ne piše, avaj, ništa?
I sve to zbog moje cmoljavosti.
Odoh na ispovijed.