Re: Čitam i preporučujem - ili ne?
Posted: 30 May 2017, 12:08
Falabogu na Lazarusu! Nema veze s Isusom, nego s mojom šlampavošću - napisala sam odgovor, a nisam ga poslala, nego sam otišla dalje. Dakle, evo. Nije ne znam kakva analiza, samo preporuka.
Vjerojatno nećeš roman pročitati desetak puta kao ja, ali vjeruj mi, to je jedna od onih knjige koje su svaki put drukčije kad ih ponovo čitaš. Detalja ima toliko da ih u prvi mah ne uspiješ sve pohvatati, a o višeslojnosti romana da i ne govorimo. Samo formalno gledajući, priča o Isusu neodvojiva je od ostatka romana: da Majstor nije napisao tu priču, ne bi bilo ni zbivanja u SSSR-u, ne Rusiji. I obratno, da nema sovjetske priče, ne bi bilo ni priče o Ha-Nocriju. Ne bi bilo razloga da se Vrag glavom i bradom - dobro, ne bradom, Woland nema bradu - upetlja u tadašnja zbivanja. A možda se i nije upetljao, možda je sve ipak bio samo ljudski faktor: recimo, čudnovati nestanci, znaš i sam, bili su u ono doba uobičajeni.
Roman je, da nabrojim samo nekoliko odlika, fino iznijansiran, duhovit, napet, alegoričan, simboličan, ukratko - maštovitiji od Harryja Pottera.
Samo čitaj dalje. Ne možeš život proživjeti na pučkoškolskoj literaturi. Mislim, možeš, ali nije toliko zanimljivo.haram wrote: ↑29 May 2017, 23:44Danas konačno počeo čitati Bulgakovljevu "Majstor i Margarita", stigao do sedmog poglavlja, pa prešao na provjereno dobru Pohlovu "Gateway" i malo pričica iz "Sirijusa" da odmorim ... ne znam, malo sam razočaran, za sada jedino mi jak dio sa Poncijem Pilatom i Jošuom, ono u Rusiji strašno naporno i nepotrebno... može li me ko uvjerit da se isplati nastaviti čitati?
Vjerojatno nećeš roman pročitati desetak puta kao ja, ali vjeruj mi, to je jedna od onih knjige koje su svaki put drukčije kad ih ponovo čitaš. Detalja ima toliko da ih u prvi mah ne uspiješ sve pohvatati, a o višeslojnosti romana da i ne govorimo. Samo formalno gledajući, priča o Isusu neodvojiva je od ostatka romana: da Majstor nije napisao tu priču, ne bi bilo ni zbivanja u SSSR-u, ne Rusiji. I obratno, da nema sovjetske priče, ne bi bilo ni priče o Ha-Nocriju. Ne bi bilo razloga da se Vrag glavom i bradom - dobro, ne bradom, Woland nema bradu - upetlja u tadašnja zbivanja. A možda se i nije upetljao, možda je sve ipak bio samo ljudski faktor: recimo, čudnovati nestanci, znaš i sam, bili su u ono doba uobičajeni.
Roman je, da nabrojim samo nekoliko odlika, fino iznijansiran, duhovit, napet, alegoričan, simboličan, ukratko - maštovitiji od Harryja Pottera.