Čitam i preporučujem - ili ne?

[Riona]

Nisam, a sad ni neću, hvala.

[haram]

Nisam upoznat s likom i djelom tog Nežboja (jel to neki Portugizac?), al ne vjerujem da može nadmašit Kurspahićevu adaptaciju Koriolana, stupa društva.

[MmeTipfeler]

Nisam upoznat s likom i djelom tog Nežboja (jel to neki Portugizac?), al ne vjerujem da može nadmašit Kurspahićevu adaptaciju Koriolana, stupa društva.

A jebiga, nisam ni očekivala da si čuo za njega.

[haram]

A jebiga, nisam ni očekivala da si čuo za njega.

Jel trebam ronit suze?

[MmeTipfeler]

Jel trebam ronit suze?

Ne, ali ako ne čitaš ništa osim katastrofičnih teorija, onda nemaš što raditi na ovoj temi.

[haram]

Ne čitam "katastrofične teorije", čitam znanstveno utemeljenu literaturu Ne misliš da su u nekim trenucima neke stvari precijenjene, a druge podcijenjene?

[MmeTipfeler]

Ne čitam "katastrofične teorije", čitam znanstveno utemeljenu literaturu Ne misliš da su u nekim trenucima neke stvari precijenjene, a druge podcijenjene?

Pa tko ti brani da ovdje napišeš prikaz neke knjige koja pripada znanstveno utemeljenoj literaturi? Ja pišem o beletristici jer za svu drugu problematiku imamo pojedine podforume. Osim toga, budući da smo na podforumu Književnost, povrh sadržaja zanima me način na koji je knjiga napisana: znanstvena literatura uglavnom se piše istim stilom, a njezin sadržaj varira od područja do područja.

Primjerice, kakva smisla ima ovdje raspravljati o Aniti Šupe ili Elvisu Duspari? To nije književnost, a djelca s takvom senzacionalističkom tematikom imaju samo jednu svrhu - da svojim autorima donesu što više love.

[haram]

Pa tko ti brani da ovdje napišeš prikaz neke knjige koja pripada znanstveno utemeljenoj literaturi? Ja pišem o beletristici jer za svu drugu problematiku imamo pojedine podforume. Osim toga, budući da smo na podforumu Književnost, povrh sadržaja zanima me način na koji je knjiga napisana: znanstvena literatura uglavnom se piše istim stilom, a njezin sadržaj varira od područja do područja.

Primjerice, kakva smisla ima ovdje raspravljati o Aniti Šupe ili Elvisu Duspari? To nije književnost, a djelca s takvom senzacionalističkom tematikom imaju samo jednu svrhu - da svojim autorima donesu što više love.

Ja sam počeo o Šekspirovim adaptacijama, a ti si me povukla za jezik s nekakvim katastrofičnim teorijama.
A buš vidla kaj je teorija kad postane praksa.

[MmeTipfeler]

Ja sam počeo o Šekspirovim adaptacijama, a ti si me povukla za jezik s nekakvim katastrofičnim teorijama.
A buš vidla kaj je teorija kad postane praksa.

Nisi. Samo si rekao kako misliš da je Kurspahićevu adaptaciju teško nadmašiti. Zaboravljajući pritom da je riječ o kazalištu i da je svaka nova predstava svojevrsna adaptacija. Uostalom, što ne otvoriš temu o tome?

[Riona]

Nisi. Samo si rekao kako misliš da je Kurspahićevu adaptaciju teško nadmašiti. Zaboravljajući pritom da je riječ o kazalištu i da je svaka nova predstava svojevrsna adaptacija. Uostalom, što ne otvoriš temu o tome?

Baš, pa da dođe netko, priviri i ubije temu.

[MmeTipfeler]

Baš, pa da dođe netko, priviri i ubije temu.

Pa neće Haram valjda sam sebe trolati.

[haram]

Ma nemoj?

[MmeTipfeler]

Macbeth je iznimno loš. Kad stignem, napisat ću detaljnije, a u međuvremenu pročitajte ovu zabavnu pričicu. The Macbeth Murder Mystery. Nesbø se može pokriti ušima.

[MmeTipfeler]

Da se odmorim i oporavim od Macbetha, u nekoliko sam sati pročitala jednoga starijeg Cobena koji, mislim, nije preveden kod nas: Caught. Pomalo previše sentimentalno, ali ipak je to dobri stari Coben. Sve preporuke!

P. S. I to mi još jednom pokazuje koliko je posljednji Nesbø loš. Čitala sam ga puna četiri dana. Prijašnje romane nisam ispuštala iz ruke i jednostavno sam ih gutala.

[MmeTipfeler]

A sad ću malo o Nesbøu i njegovu Macbethu. Kome se čita, neka čita, a kome je dosadno, neka preskoči. Pošteno vas upozoravam da neće biti kratko.

Svojevremeno smo razgovarali o tome da razmijenimo mišljenje o filmovima koje smo pogledali. Možda bismo se tako mogli poigrati i s knjigama? No o tome se možemo drugdje dogovarati.

Dakle, svojevrsna prerada poznatoga dramskog komada te njegova modernizacija, nije ništa novo. Moj diplomski rad govorio je upravo o tome: uspoređivala sam pojedine obrade grčkih tragedija u suvremenoj francuskoj dramskoj književnosti i pokušavala otkriti u čemu je štos. Doduše, u tim dramama nije bilo modernizacije: ili se cijela priča odvijala u antičkim okvirima - nema šanse da se mač zamijeni mitraljezom, recimo, ili se konkretne pojedinosti nisu isticale, nego se autor priklanjao psihološkoj analizi. Moje je polazište bilo da je u pitanju frojdovsko pomicanje odnosno premještanje naglaska, kao u Tumačenju snova: ono što nam se u snu čini bitnim zapravo prikriva pravu priču, ono što je naglašeno odvlači nam pažnju od istine - otprilike kao mađioničarski trik. I tako dobivamo posve drukčiji pogled na problem, zaplet, priču.

Jednako je postupio i Nesbø, samo što je to izveo vrlo šeprtljavo. U originalnome Macbethu, ma koliko fabula - postoji li fabula u drami? - bila rastrgana, iscjepkana - ne kaže se uzalud da je Willy preteča filmskog prikaza! - sve ide svojim redom, sve teče, sve se nadovezuje. Najprije se pojavljuju vještice najavljujući tako atmosferu cijele priče - poslije na njih zaboravljamo, čini nam se da se sve odvija na racionalnoj razini, ali one su uvijek tu, podsvijest je uvijek prisutna. I dirigira daljnjim zbivanjima.

Kod Nesbøa toga nema: kod njega se priča otvara policijskom akcijom - sprečavanjem unosa velike količine amfetamina u zemlju. Akciju vodi Macduff (za Nesbøove potrebe Duff) pa je zezne, a Macbeth, kao vođa specijalnih snaga, spasi stvar. Već je tu ravnoteža poremećena: umjesto Banqua i Macbetha, u opreku se stavljaju Duff i Macbeth. Duffa karakteriziraju oportunizam i zavist, što je kod Shakespearea glavna Macbethova karakteristika, zapravo, karakteristika njegove žene, pa se onda to provlači kroz cijeli roman. Fabulu je Nesbø preslikao, ali ne baš točno: kralja je zamijenio šefom policije - kog mu je vraga onda trebao gradonačelnik? Banqua je učinio Macbethovim sudionikom u Malcolmovu ubojstvu - Donalbain mu je smetao pa ga je izbacio - a onda ga dao ubiti da ga ne oda. Birnamsku šumu zamijenio je lokomotivom, zabetoniranom kao spomenik više ne znam čemu. Zadržao je ideju not of women born, ali ju je uklopio - tu mu priznajem vještinu - u povijest Macduffove trudne majke kojoj je jedan od bajkera, no to je već malo dulja i prilično nevjerojatna priča, razrezao trbuh. Ima i drugih aluzija na originalni predložak - prepoznala sam dusty death, a sigurno toga ima i još, no sve je to loša kopija. Loše oponašanje. Nesbø nije stvorio ništa novo. Kao da je pisao po narudžbi. Kako je očito shvatio projekt Hogarth Shakespeare.

Kao što rekoh, bolje bi mu bilo da se nije u to upuštao.

[Riona]

Fino "iskosano" moram priznat.

javljam da sam u žešćem zaostatku (kad možeš biti u obratnom stanju?) sa čitanjem; gledam ko sumanuta sve što se može vidjeti (i pogledati, a da ti ne bu slabo) u toku besplatnog mjeseca.

[MmeTipfeler]

Ništa posebno zanimljivo pa ćemo malo ogovarati. Ne znam jeste li čuli za "domaću kraljicu horora" ili tako nekako. Pod veličanstvenim imenom Viktoria Faust, napisala je nekoliko - vjerojatno puno - romana o vampirima. Pokušala sam pročitati jedan od njih pa sam ga bacila. Nisam više sigurna, ali čini mi se da je pisala paralelno na hrvatskom i engleskom pa je i vani objavljivala.

Gospođa se inače pravim imenom zove Sanja Petriška i pod tim imenom okušava se kao prevoditeljica, a meni je slučajno došao u ruke kraći romančić čija se radnja zbiva početkom 19. stoljeća. Što je žena nepismena, to je već stara stvar, zato izdavačke kuće i imaju lektore, ali da ne zna hrvatski, ne zna. Dakle, u 19. stoljeću ona spominje "zabave i plesnjake". Bio je još jedan biser, ali sam ga od ljutnje zaboravila.

Romančić je izdala njezina izdavačka kuća, vlastita, u kojoj je jedina zaposlenica, direktorica i sve ostalo. Nažalost i prevoditeljica.

Prevela je i jedan Agathin roman. To se ne usuđujem ni otvoriti.

Dakako, to iz mene progovara čista zavist, zelenooko čudovište, kad vidim da se i na prevođenju može uspješno zarađivati. Kao što zarađuje, ima pače prevodilačku tvrtku, jedna moja poznanica. Koja je svojevremeno pitala što, dovraga, znači "Of course they lived at 14" - to je komadić rečenice na početku Petra Pana. Srećom, bavi se tehničkim i sličnim prijevodima.

[MmeTipfeler]

Eh, da. Sjetila sam se koja joj je bila druga pizdarija: Korinćanin. Pun London Korinćana.

Ne, nema veze sa svetim Pavlom i njegovim poslanicama, ni s korintskim stilom, a s Korintom kao takvim ima tek daleke veze. Naime, Englezi su zaključili, i to baš negdje početkom 19. stoljeća, da su antički Korinćani, zato što je Korint bio bezobrazno bogat i ukrašen grad, živjeli raskošno i razvratno (što je točno), ali i da su bili krupni stasom i atletski razvijeni (o čemu se može raspravljati - vjerojatnije je da su bili debeljucini). I onda je, zahvaljujući što proširenju, a što pomaku značenja, Corinthian počelo označavati muškarce iz viših društvenih krugova koji su se amaterski bavili sportom, ponajviše boksom. U tom kontekstu rečenica "pronađi si nekog Korinćanina da se na njemu iskališ", ili kako je već to glasilo u Petriškinoj verziji, nema baš puno smisla.

Nije dovoljno dobro znati oba jezika, i strani i svoj, treba imati pojma o onome što se prevodi.

[MmeTipfeler]

Smazala sam u tri dana tri Pattersonova romana o Alexu Crossu. Bože, što je to dosadan lik. Ne da je Patterson bogzna kako dobar pisac, ali ovaj mu niz nije trebao. Što dalje, to gluplje.

A počela sam čitati zato što je, osim ako nisam nešto jako pobrkala, u jednome od starijih romana Alex Cross bio psiholog ili psihijatar, nešto od toga, i surađivao sa svojim frendom pajkanom. Nevažno. Zanimljivost je bila u tome što se sjećam da je u tim prvim romanima bio homoseksualac i sretno živio s mlađahnim ljubavnikom. Sada je sve to nekamo nestalo - nekoliko žena, nekoliko djece... Pojma nemam otkuda ih je nakupio.

[haram]

^Izašo čova iz ormara

Eh, da. Sjetila sam se koja joj je bila druga pizdarija: Korinćanin. Pun London Korinćana.
...

E da isto... ima li "Asirac" neko slično simbolično značenje? Mislim, na početku Kvake 22 se to kaže za glavnog lika, Yossariana. Vidio sam već objašnjenje na Wikici, ali zanima me ima li tu još šta?

[MmeTipfeler]

E da isto... ima li "Asirac" neko slično simbolično značenje? Mislim, na početku Kvake 22 se to kaže za glavnog lika, Yossariana. Vidio sam već objašnjenje na Wikici, ali zanima me ima li tu još šta?

Ne sjećam se toga, morala bih ponovo pogledati knjigu. Za prvu ruku pada mi na pamet igra zvučnom sličnošću s imenom. Za simboliku ne znam.

[haram]

Vjerojatno je Wiki već rekla sve šta se ima o tome.
Za razliku od HE

[MmeTipfeler]

Vjerojatno je Wiki već rekla sve šta se ima o tome.
Za razliku od HE

Nemam pojma što je Wiki rekla, znaš da to ne čitam, ali evo iz teksta:

'Yossarian? Who the hell is Yossarian? What the hell kind of a name is Yossarian, anyway? Isn't he the one who got drunk and started that fight with Colonel Korn at the officers' club the other night?'
'That's right. He's Assyrian.'

A poslije, negdje na polovici knjige, imaš i pukovnikovo razmišljanje:

There were so many esses in it.

I rest my case.

P. S. U HE nema prepričane lektire.

[haram]

Nema u HE puno toga.

[Stitch]

Pretpostavljam da si i završio knjigu. Kakva je?

Nisam vidio pitanje.

Meni je knjiga lošija od prethodnih, no i takva kakva jest - bolja je od većine sličnih. Reacher uvijek ima zanimljivih sitnica.