Čitam i preporučujem - ili ne?
-
- Posts: 805
- Joined: 08 Aug 2015, 00:41
Pa da ne vjeruješ koliko taj nagon za besmislenim kenjanjem moze da bude jak u čovjeku. Nije nikako dobar Selindzer, neopjevano je dobar Purdy. Genijalna je Alice Munro, ali neće ljudi da čitaju što je dobro. Aman čovječe, aman brate rodjače prijatelju. Gledaj samo u pet stranica u tri različite priče koja histerija:
Mr. Purdy’s novel is so good that almost any novel you read immediately after it will seem at least a little bit posturing, or dishonest, or self-admiring, in comparison. Certainly, for example, The Catcher in the Rye, which Mr. Purdy once described as “one of the worst books ever written,” will betray its sentimentality and rhetorical manipulations as it never has before.
Purdy is a vastly bigger and tougher and more protean figure than his creation Chisholm—he is the author of forty-six books of fiction, poetry, and drama
There are very few better postwar American novels, and I don’t know of any other novel of similar quality that is more defiantly itself.
No novelist ever wrestled with materialism more fiercely and intelligently than Dostoyevsky.
Alice Munro has a strong claim to being the best fiction writer now working in North America, but outside of Canada, where her books are number-one bestsellers, she has never had a large readership.
I sad kad je prešao na 10 razloga zašto ljudi ne razumiju poetiku Alice Munro, ozbiljno se približio gornjoj granici mog strpljenja. Nema veze, završicu, malo ove vrste mazohizma je možda dobro zbog nečega. Ne znam još šta bi to moglo biti doduše.
Mr. Purdy’s novel is so good that almost any novel you read immediately after it will seem at least a little bit posturing, or dishonest, or self-admiring, in comparison. Certainly, for example, The Catcher in the Rye, which Mr. Purdy once described as “one of the worst books ever written,” will betray its sentimentality and rhetorical manipulations as it never has before.
Purdy is a vastly bigger and tougher and more protean figure than his creation Chisholm—he is the author of forty-six books of fiction, poetry, and drama
There are very few better postwar American novels, and I don’t know of any other novel of similar quality that is more defiantly itself.
No novelist ever wrestled with materialism more fiercely and intelligently than Dostoyevsky.
Alice Munro has a strong claim to being the best fiction writer now working in North America, but outside of Canada, where her books are number-one bestsellers, she has never had a large readership.
I sad kad je prešao na 10 razloga zašto ljudi ne razumiju poetiku Alice Munro, ozbiljno se približio gornjoj granici mog strpljenja. Nema veze, završicu, malo ove vrste mazohizma je možda dobro zbog nečega. Ne znam još šta bi to moglo biti doduše.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Našla sam još jednu knjigu koju čitam s užitkom i svakome bih je preporučila. O autorici još ništa ne znam, samo da joj je ime Maggie Stiefvater, to ću naknadno guglati, a knjiga se zove All the Crooked Saints.
Možda se sjećate Čarolija za svakodnevnu upotrebu (Practical Magic). Ostale Hoffmaničine knjige nisu mi baš nešto, ali ta me oduševila. Dakle, ovaj roman ne samo što pripada istome žanru, tzv. magijskom realizmu, nego je i jednako duhovito pisan. Doduše još nisu nikoga ubili i zakopali u vrtu da bi cvijeće bolje i ljepše raslo, ali ima svega i svačega.
Glavni likovi? Pa zapravo ih i nema. Priča se vrti oko obitelji Soria koja živi u mjestu boguizanogu po imenu Bicho Raro. I svi su sveci, ali je uvijek samo jedan među njima glavni Svetac. Ta svetost zapravo graniči s vještičarenjem: odasvuda dolaze hodočasnici kojima je potrebna pomoć da se riješe tmine u sebi, točnije potrebna su im dva čuda. Trenutačni Svetac izvodi prvo, a drugo mora hodočasnik sam dokučiti. Nitko iz obitelji Soria ne smije mu u tome ni na koji način pomoći jer će onda njega obuzeti tmina, a to će se prokletstvo proširiti i na sve srodnike s kojima bude u kontaktu.
U trenutku kada priča počinje i dalje se razvija, Bicho Raro prepun je hodočasnika kojima nikako ne polazi za rukom da se domisle drugome čudu. Usporedo s tim "duhovnom" stranom zapleta, odvija se i svakodnevni život: između ostaloga u selendru stižu dvojica putnika - Tony kojemu je potrebna pomoć i koji jest hodočasnik te Pete kojega je ovamo naputila tetka obećavši mu da će u zamjenu za fizički rad dobiti kamion, a on sanjari o tome kako će s tim kamionom pokrenuti prijevozničku tvrtku. Onda se trenutačni Svetac zaljubi u jednu hodočasnicu pa joj pomogne, a zatim, iz straha da će tmina koja će se na njega spustiti, naškoditi svima oko njega, odlazi u pustinju. Jesam li vam rekla da se vukojebina nalazi usred pustinje? Stvari se počinju zapetljavati.
Za svaki lik, u trenutku kada ga uvodi u priču ili možda malo poslije, autorica navodi dvije karakteristike: ono čega se najviše boji i ono što najviše želi, a zanimljivo je pratiti kako varira te želje i strahove.
Ne mogu odoljeti da vam ovdje ne kopiram odlomak o psima koji izlijeću iz mraka u trenutku kada Tony i Pete stižu u Bicho Raro. Dakako, najzanimljivija je priča o njima.
Sometimes, when dogs emerge at farms, people come out afterward with reassuring statements about how the dogs’ barks are worse than their bites, how they look savage but are kittens at heart. Wouldn’t hurt a fly. Members of the family, really. Visitors are comforted by the knowledge, then, that these dogs are kept mostly for their alarm purposes, and to frighten away large predators.
No one would say that about the dogs at Bicho Raro. There were six of them, and although they were littermates, they were six different colors and sizes and shapes, all of them ugly. There were meant to be twelve of them, but these six were so bad-tempered that in the womb, they’d eaten the other six. They were so bad-tempered that when they’d been born, their mother had lost patience with them and abandoned them under a parade float in Farmington. There, a tenderhearted long-haul trucker had scooped them into a box to raise them to weaning age. They were so bad-tempered that he took up drinking before leaving them in a ditch near Pagosa Springs. A pack of coyotes tried to eat them there, but the puppies learned how to walk and then run and turned on the coyotes, chasing them nearly all the way to Bicho Raro.
That was when Antonia Soria, Beatriz’s mother, had found them and taken them home. They were still bad-tempered, but so was she, and they loved her.
Možda se sjećate Čarolija za svakodnevnu upotrebu (Practical Magic). Ostale Hoffmaničine knjige nisu mi baš nešto, ali ta me oduševila. Dakle, ovaj roman ne samo što pripada istome žanru, tzv. magijskom realizmu, nego je i jednako duhovito pisan. Doduše još nisu nikoga ubili i zakopali u vrtu da bi cvijeće bolje i ljepše raslo, ali ima svega i svačega.
Glavni likovi? Pa zapravo ih i nema. Priča se vrti oko obitelji Soria koja živi u mjestu boguizanogu po imenu Bicho Raro. I svi su sveci, ali je uvijek samo jedan među njima glavni Svetac. Ta svetost zapravo graniči s vještičarenjem: odasvuda dolaze hodočasnici kojima je potrebna pomoć da se riješe tmine u sebi, točnije potrebna su im dva čuda. Trenutačni Svetac izvodi prvo, a drugo mora hodočasnik sam dokučiti. Nitko iz obitelji Soria ne smije mu u tome ni na koji način pomoći jer će onda njega obuzeti tmina, a to će se prokletstvo proširiti i na sve srodnike s kojima bude u kontaktu.
U trenutku kada priča počinje i dalje se razvija, Bicho Raro prepun je hodočasnika kojima nikako ne polazi za rukom da se domisle drugome čudu. Usporedo s tim "duhovnom" stranom zapleta, odvija se i svakodnevni život: između ostaloga u selendru stižu dvojica putnika - Tony kojemu je potrebna pomoć i koji jest hodočasnik te Pete kojega je ovamo naputila tetka obećavši mu da će u zamjenu za fizički rad dobiti kamion, a on sanjari o tome kako će s tim kamionom pokrenuti prijevozničku tvrtku. Onda se trenutačni Svetac zaljubi u jednu hodočasnicu pa joj pomogne, a zatim, iz straha da će tmina koja će se na njega spustiti, naškoditi svima oko njega, odlazi u pustinju. Jesam li vam rekla da se vukojebina nalazi usred pustinje? Stvari se počinju zapetljavati.
Za svaki lik, u trenutku kada ga uvodi u priču ili možda malo poslije, autorica navodi dvije karakteristike: ono čega se najviše boji i ono što najviše želi, a zanimljivo je pratiti kako varira te želje i strahove.
Ne mogu odoljeti da vam ovdje ne kopiram odlomak o psima koji izlijeću iz mraka u trenutku kada Tony i Pete stižu u Bicho Raro. Dakako, najzanimljivija je priča o njima.
Sometimes, when dogs emerge at farms, people come out afterward with reassuring statements about how the dogs’ barks are worse than their bites, how they look savage but are kittens at heart. Wouldn’t hurt a fly. Members of the family, really. Visitors are comforted by the knowledge, then, that these dogs are kept mostly for their alarm purposes, and to frighten away large predators.
No one would say that about the dogs at Bicho Raro. There were six of them, and although they were littermates, they were six different colors and sizes and shapes, all of them ugly. There were meant to be twelve of them, but these six were so bad-tempered that in the womb, they’d eaten the other six. They were so bad-tempered that when they’d been born, their mother had lost patience with them and abandoned them under a parade float in Farmington. There, a tenderhearted long-haul trucker had scooped them into a box to raise them to weaning age. They were so bad-tempered that he took up drinking before leaving them in a ditch near Pagosa Springs. A pack of coyotes tried to eat them there, but the puppies learned how to walk and then run and turned on the coyotes, chasing them nearly all the way to Bicho Raro.
That was when Antonia Soria, Beatriz’s mother, had found them and taken them home. They were still bad-tempered, but so was she, and they loved her.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Long time no see.
U međuvremenu sam čitala pizdarije. Kratko i jasno rečeno. Tek toliko da se zamorim pa zaspim. Sada sam naletjela na jednog Crichtona za kojega prije nisam znala. Sigurno ste čuli za Michaela Crichtona, ako ništa drugo, gledali ste Jurski park.
Trebalo bi zabraniti snimanje filmova prema popularnim knjigama.
Uglavnom, i prema ovoj je knjizi snimljen film, pod naslovom The 13th Warrior, nisam gledala, ništa ne znam. Knjiga se zove Eaters of the Dead ili 'Žderači mrtvaca'. Poticajan naslov, jelda?
Čitam i smijuckam se.
Knjiga počinje uvodom u kojemu Crichton vrlo ozbiljno objašnjava kako je pogled na Vikinge pogrešan i iskrivljen, kako oni jesu, doduše, bili ratnici sa sjekirama, ali to ne znači da nisu bili civilizirani, a najviše u prilog posljednjoj tvrdnji govori izvještaj arapskoga putopisca i geografa Ibn Fadlana koji je živio u 10. st. pa ga je zadesilo da se malo druži s Vikinzima.
Crichton je, dakako, pola toga izmislio ili pogrešno interpretirao, a ja, iskreno rečeno, ne vidim koliko je to pridonijelo živosti radnje. Ibn Fadlan dobio je zadatak da u ime tadašnjega bagdadskog kalifa malo skokne do Bugara i s njima uspostavi diplomatske, prijateljske i ostale odnose, ali je usput naletio na Vikinge pa ga je to skrenulo s puta. U stvarnosti nije bilo tako, stigao je on do Bugara i obavio posao, a Vikinzi su ga zanimali i privlačili pa je i među njima proveo stanovito vrijeme.
No što me najviše veseli u cijeloj priči? Opreka između početne Crichtonove tvrdnje kako mi loše mislimo o Vikinzima doživljavajući ih kao barbare, a Ibn Fadlan ih prikazuje nepristrano.
Mošmislit! Arapski gad stalno ih ogovara: te ne peru ruke, te ne peru guzu, te ne peru pišu, bučni su, galame, međusobno se ubijaju, ševe što stignu, ukratko nisu nimalo istočnjački fini.
Ibn Fadlana samo jedno sprečava da Vikinge još i više izogovara: nepoznavanje jezika. Nađe se tu i tamo netko tko mu prevodi njihove razgovore na latinski, ali ništa to njemu ne smeta da kaže kako ga je začudilo ime mjesta Trelburg jer to, veli, nije grad nego vojni logor, podignut po uzoru na rimske tabore. Nazdravlje! Ne zna da burg znači 'grad', ali ga ime svejedno čudi.
Nadam se da će ga 'maglena čudovišta' na kraju proždrijeti. Do tada čitam dalje. Nije nezanimljivo.
U međuvremenu sam čitala pizdarije. Kratko i jasno rečeno. Tek toliko da se zamorim pa zaspim. Sada sam naletjela na jednog Crichtona za kojega prije nisam znala. Sigurno ste čuli za Michaela Crichtona, ako ništa drugo, gledali ste Jurski park.
Trebalo bi zabraniti snimanje filmova prema popularnim knjigama.
Uglavnom, i prema ovoj je knjizi snimljen film, pod naslovom The 13th Warrior, nisam gledala, ništa ne znam. Knjiga se zove Eaters of the Dead ili 'Žderači mrtvaca'. Poticajan naslov, jelda?
Čitam i smijuckam se.
Knjiga počinje uvodom u kojemu Crichton vrlo ozbiljno objašnjava kako je pogled na Vikinge pogrešan i iskrivljen, kako oni jesu, doduše, bili ratnici sa sjekirama, ali to ne znači da nisu bili civilizirani, a najviše u prilog posljednjoj tvrdnji govori izvještaj arapskoga putopisca i geografa Ibn Fadlana koji je živio u 10. st. pa ga je zadesilo da se malo druži s Vikinzima.
Crichton je, dakako, pola toga izmislio ili pogrešno interpretirao, a ja, iskreno rečeno, ne vidim koliko je to pridonijelo živosti radnje. Ibn Fadlan dobio je zadatak da u ime tadašnjega bagdadskog kalifa malo skokne do Bugara i s njima uspostavi diplomatske, prijateljske i ostale odnose, ali je usput naletio na Vikinge pa ga je to skrenulo s puta. U stvarnosti nije bilo tako, stigao je on do Bugara i obavio posao, a Vikinzi su ga zanimali i privlačili pa je i među njima proveo stanovito vrijeme.
No što me najviše veseli u cijeloj priči? Opreka između početne Crichtonove tvrdnje kako mi loše mislimo o Vikinzima doživljavajući ih kao barbare, a Ibn Fadlan ih prikazuje nepristrano.
Mošmislit! Arapski gad stalno ih ogovara: te ne peru ruke, te ne peru guzu, te ne peru pišu, bučni su, galame, međusobno se ubijaju, ševe što stignu, ukratko nisu nimalo istočnjački fini.
Ibn Fadlana samo jedno sprečava da Vikinge još i više izogovara: nepoznavanje jezika. Nađe se tu i tamo netko tko mu prevodi njihove razgovore na latinski, ali ništa to njemu ne smeta da kaže kako ga je začudilo ime mjesta Trelburg jer to, veli, nije grad nego vojni logor, podignut po uzoru na rimske tabore. Nazdravlje! Ne zna da burg znači 'grad', ali ga ime svejedno čudi.
Nadam se da će ga 'maglena čudovišta' na kraju proždrijeti. Do tada čitam dalje. Nije nezanimljivo.
- haram
- persona non grata
- Posts: 4820
- Joined: 24 Jul 2015, 04:13
- Location: scorched earth
Scena iz filma
Ima u vezi Vikinga nekoliko meni fascinantnih stvari: imali su trgovačko-diplomatsku ispostavu čak u Bagdadu, Varangijska garda bila je od X do XIV stoljeća elitna bizantska vojna jedinica i osobna tjelesna straža bizantskih careva... i nešto zaista nevjerovatno - kako je u to vrijeme netko na sjeveru Evrope kovao mačeve čija kvaliteta ne samo da nadmašuje antički čelik iz Toleda i umijeće kovača iz Damaska, nego je naizgled produkt tehnologije koja je dostupna tek u moderno industrijsko doba.
Ulfberht
http://nova-akropola.com/mozaik/zanimlj ... -ulfberht/
Ima u vezi Vikinga nekoliko meni fascinantnih stvari: imali su trgovačko-diplomatsku ispostavu čak u Bagdadu, Varangijska garda bila je od X do XIV stoljeća elitna bizantska vojna jedinica i osobna tjelesna straža bizantskih careva... i nešto zaista nevjerovatno - kako je u to vrijeme netko na sjeveru Evrope kovao mačeve čija kvaliteta ne samo da nadmašuje antički čelik iz Toleda i umijeće kovača iz Damaska, nego je naizgled produkt tehnologije koja je dostupna tek u moderno industrijsko doba.
Ulfberht
http://nova-akropola.com/mozaik/zanimlj ... -ulfberht/
what we've got here is failure to communicate
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Meh. Baš Ibn Fadlana briga za to! On se druži s Beowulfom, ni manje ni više, samo što je ime lagano iskrivljeno.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Pokušavam naći Ibn Fadlanov tekst, čini mi se da će biti zanimljiviji od Crichtonove priče: Michael je sve izmiješao i promućkao - Beowulfa, Ibn Faldanov putopis, a još je tomu dodao i Wellsove Morlake. Nihil novi sub sole.
Nego, zanimljiv mi je engleski prijevod, a pretpostavlja se da su pojam prenijeli iz arapskoga: angel of death. Termin označava vikinšku šamanku, staricu koja baja i gata, a usput i prinosi žrtve. Ljudske, između ostaloga. U nordijskom vjerovanju nema anđela. Jedino ako Ibn Faldan, a onda i njegovi prevodioci ne upotrebljavaju riječ angel u doslovnome značenju: glasnik, vjesnik. Onda bi to bila 'vjesnica smrti'.
- Riona
- Posts: 4078
- Joined: 25 Feb 2017, 09:01
- Location: Zagreb
Sad me nemojte odmah kamenom zbog postanja na "pogrešnu temu" - pogledala sam prvu sezonu (a koliko ih može biti?) Safe, serije po romanu? scenariju? Harlana Cobena.
Njegovi standardni dečki zamijenjeni su pomalo sličnim dvojcem, a prigovora zapetljanciji nema.
Fali mi teksta u tome. Mnogo se tu jurilo, ulazilo, izlazilo, vozilo, lupalo po vratima, ali svejedno mi fali. malo sarkazma, recimo. kako bilo, to je prva ekranizacija H.Cobena koju sam vidjela i javljam da sam sretnija s čitanjem.
To je naravno, sasvim novo i neočekivano, ne?
Njegovi standardni dečki zamijenjeni su pomalo sličnim dvojcem, a prigovora zapetljanciji nema.
Fali mi teksta u tome. Mnogo se tu jurilo, ulazilo, izlazilo, vozilo, lupalo po vratima, ali svejedno mi fali. malo sarkazma, recimo. kako bilo, to je prva ekranizacija H.Cobena koju sam vidjela i javljam da sam sretnija s čitanjem.
To je naravno, sasvim novo i neočekivano, ne?
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Aha.
Upravo sam "otkrila" piratsku verziju Cobenova romana za koji nisam sigurna jesam li ga čitala ili ne. Na engleskome je Miracle Cure. Većinu njegovih knjiga pročitala sam u prijevodu, a na engleskome uglavnom Myrona Bolitara, pa nemam pojma što je što. Morat ću potražiti u KGZ-ovu katalogu. Za Safe nikad nisam čula. Idem guglati.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Gotovi smo s Vikinzima. Sad čitamo Dvore od oraha da vidimo je li čemu toliko hvaljena knjiga. I tražimo Ibn Fadlana, pa makar i na engleskome - arapski mi se ne da učiti. Prema Crichtonu, doduše, ispada da je original napisan na latinskome, ali Gugleša to ne potvrđuje.
Proguglala sam Safe - Harlan se prodao: napisao je samo sinopsis, a i to ne sam, nego kao koautor.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Našla sam Ibn Faldana. Miracle Cure nije prevedeno. Sada sam u trilemi što da čitam... Nekako Jergović opet pada na posljednje mjesto.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- Riona
- Posts: 4078
- Joined: 25 Feb 2017, 09:01
- Location: Zagreb
Možda sam i vidjela, ali mi je bilo nevažno. Čini mi se, ipak, da su lovili na prvu loptu "Harlan Coben's "Safe""MmeTipfeler wrote: ↑20 May 2018, 17:17Gotovi smo s Vikinzima. Sad čitamo Dvore od oraha da vidimo je li čemu toliko hvaljena knjiga. I tražimo Ibn Fadlana, pa makar i na engleskome - arapski mi se ne da učiti. Prema Crichtonu, doduše, ispada da je original napisan na latinskome, ali Gugleša to ne potvrđuje.
Proguglala sam Safe - Harlan se prodao: napisao je samo sinopsis, a i to ne sam, nego kao koautor.
- Riona
- Posts: 4078
- Joined: 25 Feb 2017, 09:01
- Location: Zagreb
Ipak te netko treba uputiti
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Ipak sam prvo pročitala Cobena. Nije nešto. Umije on i bolje. Zanimljivo, za razliku od drugih američkih genijalaca koji najprije napišu dobru knjigu, a onda drljaju po narudžbi ne bi li proizveli što više stranica, dečko je s vremenom postao bolji.
Miracle Cure drugi mu je roman, negdje između Robina Cooka i Dana Browna, isprekidan na pojedine prizore, doista kao da piše scenarij, a to ne pridonosi napetosti, nego nakon nekog vremena počinje ići na živce. Poslije je i sam postupno shvatio da se dobar zaplet ne gradi tako.
Sama je priča prilično tanka, no u doba kada je roman objavljen (1991.) tematika je još bila zanimljiva: sida odnosno AIDS, to jest liječenje te bolesti, pa je vjerojatno i to donekle pripomoglo.
Može se čitati, nije dosadno.
Najprviji ( ) roman što ga je napisao zove se Play Dead pa ću se najprije malo time pozabaviti, a onda prelazim na "ozbiljniju" literaturu. Recimo, na Jergovića.
Miracle Cure drugi mu je roman, negdje između Robina Cooka i Dana Browna, isprekidan na pojedine prizore, doista kao da piše scenarij, a to ne pridonosi napetosti, nego nakon nekog vremena počinje ići na živce. Poslije je i sam postupno shvatio da se dobar zaplet ne gradi tako.
Sama je priča prilično tanka, no u doba kada je roman objavljen (1991.) tematika je još bila zanimljiva: sida odnosno AIDS, to jest liječenje te bolesti, pa je vjerojatno i to donekle pripomoglo.
Može se čitati, nije dosadno.
Najprviji ( ) roman što ga je napisao zove se Play Dead pa ću se najprije malo time pozabaviti, a onda prelazim na "ozbiljniju" literaturu. Recimo, na Jergovića.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Da ne pretjerujem s dobrim krimićima, počela sam čitati Jergovićeve Dvore od oraha. Pa je li taj čovjek normalan?! Ili svi Sarajlije misle da se u Dubrovniku govori čakavski?
- Riona
- Posts: 4078
- Joined: 25 Feb 2017, 09:01
- Location: Zagreb
Procitala sam zimus sarenu gomilicu Cobena...toliko da mi je odjednom bilo previse, kao cokolade.
Zacudo, nijedan nije bio ni Miracle cure ni Play dead.
Naslovi su takvi, da zbilja moram otvoriti knjigu da se sjetim radnje.
Sent from my SM-T355Y using Tapatalk
Zacudo, nijedan nije bio ni Miracle cure ni Play dead.
Naslovi su takvi, da zbilja moram otvoriti knjigu da se sjetim radnje.
Sent from my SM-T355Y using Tapatalk
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Ako si čitala naša izdanja, među njima nema tih naslova. Prvi je kod nas preveden roman Nikom ni riječi, s kojim je Coben zapravo i počeo karijeru. Sve prije kao da je bilo priprema.
Iskreno, uopće se ne sjećam fabule nijednoga od njegovih romana, ali naslovi su impresivni.
Iskreno, uopće se ne sjećam fabule nijednoga od njegovih romana, ali naslovi su impresivni.
- Riona
- Posts: 4078
- Joined: 25 Feb 2017, 09:01
- Location: Zagreb
Ma nisam čitala naša izdanja.
Sve u pdf-u, tako da, ako i ima naslovnica, promaklo mi je. Nije me zanimalo? Bit će da su žešće kao i naslovi.
Sviđa mi se kako piše. I, sviđa mi se kako, premda biram knjige po ne znam čemu, nekako kružno dolazim do nekakvog reda. Jer mnoge su povezane, glavnim likovima, slijedom događaja koji uokviruju radnju. Roditelji su živi. Roditelji su stari. Roditelji sele. I tako.
Momentalno sam zapela na "Gone forever"; intrigantno je krenulo i sve, ali sam malo prezasićena. Treba mi vremena i drugih stvari, pa da se opet druškamo. Stari H. i ja.
Glupo je dovesti se u takav stadij, ali mi je bilo najlakše držati spravicu u ruci i svajpati stranice, a ne tražiti što bih rado čitala po policama, pa držat knjigu u ruci... To ti je kad si bolestan, ograničiš se. Meh.
Sve u pdf-u, tako da, ako i ima naslovnica, promaklo mi je. Nije me zanimalo? Bit će da su žešće kao i naslovi.
Sviđa mi se kako piše. I, sviđa mi se kako, premda biram knjige po ne znam čemu, nekako kružno dolazim do nekakvog reda. Jer mnoge su povezane, glavnim likovima, slijedom događaja koji uokviruju radnju. Roditelji su živi. Roditelji su stari. Roditelji sele. I tako.
Momentalno sam zapela na "Gone forever"; intrigantno je krenulo i sve, ali sam malo prezasićena. Treba mi vremena i drugih stvari, pa da se opet druškamo. Stari H. i ja.
Glupo je dovesti se u takav stadij, ali mi je bilo najlakše držati spravicu u ruci i svajpati stranice, a ne tražiti što bih rado čitala po policama, pa držat knjigu u ruci... To ti je kad si bolestan, ograničiš se. Meh.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Neću dalje čitati Jergovića. Nemam pojma kako inače piše - držim se one da autorima koji pretendiraju na ozbiljnost treba dati malo vremena da odstoje i odleže, ali ovo je obično izdrkavanje. Pri čemu ni sam autor ne zna zbog čega.
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
- MmeTipfeler
- Posts: 9913
- Joined: 23 Mar 2012, 21:20
Ti barem ne možeš reći da je u pitanju promjena medija odnosno da je film izdao knjigu ili obratno. Ja sam počela čitati Play Dead pa okosnicu priče čini nestanak muža koji će se, sve mnijem, na kraju opet pojaviti, to jest ustanovti će se da je živ. pa mi se učinilo da je to bila osnovna ideja i u Nikom ni riječi i krenula tražiti po netu.
Dakako, našla sam francuski (!) film koji je samo u općim okvirima nalik na roman. I još sam ga morala gledati s našim titlom jer drugoga nema.
P. S. Titlovi su, usto, prevedeni s engleskoga. Šabo i ja to bismo bolje odradili.