..evo, otvorio pred kraj knjige i dopalo je ovo. nije lose. ok, nije ni sintaksa samo upitna, ali ajd, sta sad..
Dijegema, ideema, ritmema
Dosledno onome što smo gore izneli, nazivaćemo
dijegemom onaj konotativni mikroznak ili makroznak koji omogućava gledaocu da ostvari utisak artikulisanog zbivanja na platnu,
ideemom onaj koji pruža gledaocu materijal za razmišljanje o svemu što se na platnu zbiva, koji mu omogućava komentar događaja i uspostavljanje intelektualnog odnosa prema njima, a
ritmemom onaj koji čini da gledalac čitav ostvareni kompleks smisla oseti kao celovitu pulsirajuću formu, kao "dah života" filma. Da pojedinačno razmotrimo svaki od ovih tipova konotativnog znaka.
Kod dijegetičkih nizova određuje tri osnovna vida dijegeme. Prvi je
kumulaciona dijegema, nizanje sintagmatskih elemenata po načelu sukcesivnog nagomilavanja činilaca naracije. U okviru nje,
linerana dijegema je najčešći i najjednostavniji konotativni znak: logički niz događaja, "objektivno" * sagledanih i hronoloski poređanih, koji prenose radnju sa jednog mesta na drugo bez prikazivanja usporednih tokova (uzrocno-posledični ili posledično-uzročni prikaz).
Monodramska dijagema je povezivanje "objektivnog" i "subjektivnoga" narativnog elementa ili samo usredsređivanje na "subjektivno" viđeni tok zbivanja ("subjektivni kadar",
flashback,
flashforward, svi vidovi prenošenja procesa iz svesti junaka na ekran,i tako dalje).
Esplikativnadijegema dodaje zbivanju izražajne elemente koji objašnjavaju radnju ili olakšavaju njeno praćenje (natpisi, inserti, izdvojen zvučni komentar i slično).
..jes vidio ti, a?
sad poslije ovoga idu primjeri iz filmova.
os to? pa naravno da oces. jos tri, cetr posta i navuc cu te, poslije toga svako prepisivanje ti ide dvajst kuna kartica..
ooo, editeditedit.. ima i fusnota..
sacu aj to, stavljam asteriksicic, ali je tu oridjiji neki broj..
* Ovde se izrazi "objektivno" i "subjektivno" ne uporebljavaju u smislu tradicionalnog dvojstva objekta i subjekta, vać u smislu konvencionalnih termina u filmskoj teoriji i praksi. "Objektivno" je ono što kamera snima sa stanovišta jednog idealno zamišljenog promatrača "sa strane", dok je "subjektivno" sve što je snimljeno sa tačke gledanja ličnosti u filmskoj dijegezi. U tom smislu treba da se shvate i kasnije upotrebljeni izrazi "subjektivni kadar" i slični.