Rusi previše vole glad u književnosti. Bar za moj ukus. Vazda su im likovi gladni. Nerijetko i pisci. I stalno opisuju sav taj čemer povezan s kroničnim manjkom hrane. Vidiš, brate, da je im je glad ukorijenjena.
Teško mi to. Ubija. Ono, u kosti ulazi, pogotovo kad je jasno ko pekmez da znaju o čemu pišu.
Gladni su i pričama za djecu, majkeimgaspalim. Bogamu ja i danas plačem kad se sjetim Bobilja i Druškana, a to su mi podmetnuli u čitanci za neki 3. il 4. razred osnovne. Ajme, koje su to traume bile, to je bilo vrijeme kad su nam učiteljice još provjeravale čitanje pred razredom...prozvala drugarica učiteljica mene-ja čitam i susprežem suze. Došla do onog dijela kad piše o tom kako Bobilj šutke odbija i isprošenu hranu kad mu kažu da ostavi Druškana...i potop. Ma da samo potop-jecam, grcam, mucam, tresem se od plača pred cijelim razredom.
Mah, evo i sad suza suzu stiže. Pa kako ima nisu dali hraneeee, stari Bobilj...i mali ćuko...
Al nije im to jedino oružje u dočaravanju bijede, redovito te zaskoče i s hladnoćom.
Lupaju drito u osnovne životne potrebe, nema u njizi kompromisa.
Ne znam, evo npr. Francuzi su mi nekako ljepše gladni. Njihova je glad, recimo to tako, više-želučana, nije toliko...sveobuhvatna. Osim onih naturalista, bokte, oni su čemerni skoro ko Rusi. A nije to lako.
Sve u svemu, ne volem glad. Obezvređuje ljudskost bez ikakvog kompromisa.
Poučci:
Niko nije tako (dobro) gladan ko Rus. Nikom nije hladno ko Rusu.
Tuga (u čitatelja) rađa dobru književnost (u njegovim očima). (I, u mom slučaju, potrebu da se ne predozira tom ljepotom.)
Ruski pisci - činjenice, implikacije i poučci
- schmokljan
- Posts: 2411
- Joined: 18 Sep 2011, 16:19
- Location: www.mordor.hr
Glad je temelj ljudskosti. Stalno sit čovjek postane samozadovoljan, tromih pokreta i misli, uljuljkan u želucom inducirani osjećaj ispunjenosti i, što je najgore od svega, deb'o!
Želudac mora biti neispunjen, ili barem nadražen, pod stalnom prijetnjom čira, a da bi se stvarala svevremenska literatura. Inače završiš poput ovoga, stvarajući literaturu za bijeg, beskorisno masiranje mozga i relaksaciju: http://www.guardian.co.uk/books/2011/oc ... akami-1q84
No, želim pisati o Dostojevskom te ću stoga to i učiniti.
Meni je uvijek bilo zanimljivo gledati kako Dostojevski koristi "pomaknuti" lik da bi i sve druge izbacio iz vinkla. Tipičan primjer je knez Miškin u Idiotu, najboljem romanu ikad napisanom.
Da nema kneza Aglaja bi se udala za kamerjunkera, Nastasja ne bi izluđivala Rogožina, Rogožin ne bi imao s kime pričati te bi šutio kao i prethodnih 20+ godina života, general ne bi ni pomišljao da dopusti Aglaji slobodu da gotovo uđe u brak na koji visoko društvo ne gleda s naklonošću, a svi skupa bi bili neopisivo dosadniji. Vanjuška ne bi imao ispade bijesa. Otac mu, general po činu i lažov po vokaciji, ne bi našao jednu osobu koja će ga razumjeti i čija će ga tankoćutnost dotuči, a umirući dečko bi ispade bijesa ponio sa sobom u grob.
Dakle - pomaknuti Miškin mu je poslužio da razotkrije sve druge likove.
Inače, kako je Dostojevski mrzio mediokritete koji ne znaju gdje im je mjesto, čudo jedno. Uobražene mediokritete, Židove i Engleze. Čak neshvatljivim intenzitetom.
Želudac mora biti neispunjen, ili barem nadražen, pod stalnom prijetnjom čira, a da bi se stvarala svevremenska literatura. Inače završiš poput ovoga, stvarajući literaturu za bijeg, beskorisno masiranje mozga i relaksaciju: http://www.guardian.co.uk/books/2011/oc ... akami-1q84
No, želim pisati o Dostojevskom te ću stoga to i učiniti.
Meni je uvijek bilo zanimljivo gledati kako Dostojevski koristi "pomaknuti" lik da bi i sve druge izbacio iz vinkla. Tipičan primjer je knez Miškin u Idiotu, najboljem romanu ikad napisanom.
Da nema kneza Aglaja bi se udala za kamerjunkera, Nastasja ne bi izluđivala Rogožina, Rogožin ne bi imao s kime pričati te bi šutio kao i prethodnih 20+ godina života, general ne bi ni pomišljao da dopusti Aglaji slobodu da gotovo uđe u brak na koji visoko društvo ne gleda s naklonošću, a svi skupa bi bili neopisivo dosadniji. Vanjuška ne bi imao ispade bijesa. Otac mu, general po činu i lažov po vokaciji, ne bi našao jednu osobu koja će ga razumjeti i čija će ga tankoćutnost dotuči, a umirući dečko bi ispade bijesa ponio sa sobom u grob.
Dakle - pomaknuti Miškin mu je poslužio da razotkrije sve druge likove.
Inače, kako je Dostojevski mrzio mediokritete koji ne znaju gdje im je mjesto, čudo jedno. Uobražene mediokritete, Židove i Engleze. Čak neshvatljivim intenzitetom.
- nina williams
- Posts: 2961
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
Iđem probat kvotat. I to odma-junački, u više dijelova.
Slutim neuspjeh.
Glad-fuj.
Al, eto, ide mi na živac što empatiju uvijek izazivaju po tom receptu. A kako mi to jelo nema fin okus, u napadima drskosti, čak sam u stanju pomislit da malo previše ziheraški igraju.
Slutim neuspjeh.
Rekla bi ja radije da je temelj neljudskosti.schmokljan » wrote:Glad je temelj ljudskosti.
Glad-fuj.
Ne kažem ja da su gladni (objektivno) loši. Dapače mislim da su izvrni, na koncu konca mora djelo izazvat čitatelja, a i "uvest ga u sebe".schmokljan » wrote:Želudac mora biti neispunjen, ili barem nadražen, pod stalnom prijetnjom čira, a da bi se stvarala svevremenska literatura.
Al, eto, ide mi na živac što empatiju uvijek izazivaju po tom receptu. A kako mi to jelo nema fin okus, u napadima drskosti, čak sam u stanju pomislit da malo previše ziheraški igraju.
- Stitch
- Head Honcho
- Posts: 16389
- Joined: 17 Sep 2011, 23:06
- Has thanked: 42 times
- Been thanked: 31 times
- Gender:
- Contact:
Nije to ziheraštvo nego realizam. Jesenjin se često bavio selom - a ondje je vladala glad. Jest da je bio revolucionar, ali nisu mu sve pjesme bile "programske". Alkohol, bol, otuđenost - to su mu uvijek bile konstante. Moglo bi se reći da je rabio profinjenije alate, no hipersenzibilnost bila mu je, i ostala, glavna karakteristika.
Potpisi su za budale.
- nina williams
- Posts: 2961
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
Znadem, znadem, nisam slučajno napisala da mi se to događa samo kad me drskost napadne.Hekatonhir » wrote:Nije to ziheraštvo nego realizam.
Naljute me.
Ne mislim ja da oni loše rade poso, nego da im je poso težak po karakteru. Istovremeno znam da i taj posao neko mora obavit i priznajem im da ga obavljaju najbolje.
Malo je teško objasnit što ja prema njihovim djelima osjećam, ambivalentna sam tu. Mislim da su sjajni i da bi ih svi trebali pročitat, ali da niko ne bi trebao pričat, do u detalje, o tome koliko su sjajni...tako nekako. Uf, znam da ovakav opis nema puno smisla, s roditeljima još i danas vodim rasprave na tu temu i nikako da se složimo bar oko neslaganja. Tvrde mi da imam skroz kriva polazna načela.
Sličan stav i odnos imam i prema poeziji općenito. Čitajte ljudi, čitajte sve, silno će pridonijeti vašem bogatstvu, ali ne tranširajte u analizi.
Znam da nema baš puno logike u svemu tome što mislim. Nema veze, ne moram uvijek bit logična.
- Melody
- Posts: 1189
- Joined: 17 Sep 2011, 23:31
Istina, da. Meni je ipak takvo što puno upadnije u drami (stavljanje u centar radnje lika s "manom", bolešću, pogled iz pomjerenog uma) - kao kod, naprimjer, Strindberga ili Büchner. U principu volim Dostojevskog isključivo zbog dramske strukture njegovih romana.schmokljan » wrote:
Meni je uvijek bilo zanimljivo gledati kako Dostojevski koristi "pomaknuti" lik da bi i sve druge izbacio iz vinkla. Tipičan primjer je knez Miškin u Idiotu, najboljem romanu ikad napisanom.
Inače.
Čehov.
Poučak: ne mora ti djelo imat' 600 strana da bi bio majstor drame i proze. Ne mora ti čak ni književnost biti najveća životna ljubav.Nit' moraš bit' pravoslavac vjernik, a ni četnik
No trkeljanje. If trkeljanje a trkeljanje, trkeljanje the trkeljanje.
-
- Posts: 565
- Joined: 28 Sep 2011, 18:16
Ruska književnost ima niz pisaca koji su prave veličine, ali u svijetu nisu toliko poznati, osim
kao disidenti (iz novijega doba).
N.pr. ne baš velik broj ljudi zna za ove autore koji su sigurno snažniji i bolji od, recimo, pisaca kao Theodore Dreiser, F.Scott Fitzgerald, Hermann Hesse, Guy de Maupassant, Rainer Maria Rilke, Virginia Woolf..
Fjodor Sologub
Leonid Andrejev
Konstantin Paustovski
Leonid Leonov
Aleksej Remizov
Nikolaj Berdjajev
Jurij Olješa
Andrej Platonov
Vasilij Grossman
Valentin Rasputin
Aleksandar Vatt
kao disidenti (iz novijega doba).
N.pr. ne baš velik broj ljudi zna za ove autore koji su sigurno snažniji i bolji od, recimo, pisaca kao Theodore Dreiser, F.Scott Fitzgerald, Hermann Hesse, Guy de Maupassant, Rainer Maria Rilke, Virginia Woolf..
Fjodor Sologub
Leonid Andrejev
Konstantin Paustovski
Leonid Leonov
Aleksej Remizov
Nikolaj Berdjajev
Jurij Olješa
Andrej Platonov
Vasilij Grossman
Valentin Rasputin
Aleksandar Vatt
- nina williams
- Posts: 2961
- Joined: 13 Oct 2011, 18:01
- Has thanked: 1 time
Hroboatos » wrote:Ruska književnost ima niz pisaca koji su prave veličine, ali u svijetu nisu toliko poznati, osim
kao disidenti (iz novijega doba).
N.pr. ne baš velik broj ljudi zna za ove autore koji su sigurno snažniji i bolji od, recimo, pisaca kao Theodore Dreiser, F.Scott Fitzgerald, Hermann Hesse, Guy de Maupassant, Rainer Maria Rilke, Virginia Woolf..
Fjodor Sologub
Leonid Andrejev
Konstantin Paustovski
Leonid Leonov
Aleksej Remizov
Nikolaj Berdjajev
Jurij Olješa
Andrej Platonov
Vasilij Grossman
Valentin Rasputin
Aleksandar Vatt
Pih, vid tebe šovinističnog. Pobrojat ih iz tog doba, a ne spomenuti bar recimo Marinu Cvetajevu...ts, ts, ts.
- Polina Belilowsky
- Posts: 304
- Joined: 07 Dec 2011, 22:46
Sologub
Remizov
Beli
Babelj
Piljnjak
Grin
Odojevski
Pasternak
I , naravno, Cvetajeva.
Za moj prvi post na novom forumu:
Tako ste mi bliski, dragi tako,
Kao da ovo i ljubav nije;
Mislim da je tako u anđela
U raju, gde se sreća pije.
I slobodno uzdišem opet.
Dečački - verujem u savršenstvo.
A možda...ovo i nije ljubav...
Već nešto...nalik...na blaženstvo....
I vaša sveščica u sivom
S pesmama...Sve je bilo novo!
I shvatih: patiti, znači
Zavoleti nekog, znači - ovo.
Remizov
Beli
Babelj
Piljnjak
Grin
Odojevski
Pasternak
I , naravno, Cvetajeva.
Za moj prvi post na novom forumu:
Tako ste mi bliski, dragi tako,
Kao da ovo i ljubav nije;
Mislim da je tako u anđela
U raju, gde se sreća pije.
I slobodno uzdišem opet.
Dečački - verujem u savršenstvo.
A možda...ovo i nije ljubav...
Već nešto...nalik...na blaženstvo....
I vaša sveščica u sivom
S pesmama...Sve je bilo novo!
I shvatih: patiti, znači
Zavoleti nekog, znači - ovo.
Kad ugledah tu reč crnu u smeh tuga se obrnu zarad sviju starih dana što taj nick obeležiše. Mada dugo piso nisi dobrodošo ovde ti si na svaki topic Trkeljanja da ti opet nama svraćaš mani ovaj chat i kaži kada se na forum vraćaš. Reče Elvis - nikad više.