Čitam i preporučujem - ili ne?

Knjigom u glavu
User avatar
Eks
Posts: 2032
Joined: 24 Dec 2014, 00:45

Re: Čitam i preporučujem - ili ne?

Post by Eks » 24 Dec 2018, 11:50

Pred kraj sam napolitanske tetralogije i početno oduševljenje zamijenila je frustracija jer je postalo mrcvarenje, a želim vidjeti što se zbilo do kraja. No kako sam dobro i rekla na temelju ostalih romana, precijenjena Ferrante. Lik pripovjedačice je takva sapuničasta kolosalna glupača da mi se gadi uopće je dalje čitati, a čitam je samo da vidim što je bilo s njenom prijateljicom. Takve "likove" kao Elena Greco, beskarakterne bolesno zavidne mlohave tuke opsjednute (obično zauzetim) kurcem do krajnjeg samoponiženja unatoč tobožnjem intelektu, sam poznavala u životu u više stereotipnih slučajeva, ne trebam još o njima i čitati u tzv. literaturi svjetskog glasa.


Put trash in its place. :)

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 27 Dec 2018, 18:11

Eks wrote:
24 Dec 2018, 11:50
(...) u tzv. literaturi svjetskog glasa.
Nisam pojma imala da je to literatura svjetskog glasa. Meni je to otprilike kao Andrea Andrassy ili Nives Celsius. :D Ne po tematici, nego po stavu: ja znam sve, a sad ću i vas tomu poučiti. :rolleyes:

Meni je sasvim slučajno ruku dopao Scottov Crni patuljak. Da, da, onaj Scott. Walter. Dobri stari romantičarski romani: duševna previranja u okvirima pristojnoga, vrištine i šuma, sve natopljeno melankolijom i očajem... ahhhh! Već sam i zaboravila kako to čovjeku može dobro činiti, kako se lijepo odmoriti od modernih trica i kučina.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 11932
Joined: 17 Sep 2011, 23:06

Post by Stitch » 27 Dec 2018, 23:08

Nije me baš zaintrigirala Elena Ferrante, ali do čitanja mi ni inače nije, imam posla. Vrijedi li što? Radije bih učio PHP. :D


Potpisi su za budale.

User avatar
Eks
Posts: 2032
Joined: 24 Dec 2014, 00:45

Post by Eks » 28 Dec 2018, 19:24

Dala sam se navući jer su je preporučali i neki ljudi čije mišljenje cijenim. No dobro Mme reče, Nives razina. Ne isplati ti se počinjati. Ja se mrzim što se tjeram pročitati kraj već danima. Kad sam već dogurala toliko daleko.


Put trash in its place. :)

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 08 Jan 2019, 19:17

Nedavno sam pročitala Brixyja. Ne mogu reći ponovo jer ova dva romana nisam čitala. Doduše, mislila sam da jesam, ali za to nije kriv Brixy, nego moja zaboravnost. U pitanju su Tajna crvenog salona i Zagrebačka veza.

Timothyja Tatchera jako sam voljela, ali su me ova dva romana razočarala. Ili je opet na djelu zaborav. Puno petljanja, a malo dinamike, dugački i detaljni opisi, a vrlo malo radnje. Ono što ga izvlači dobri su štosevi, uglavnom na vlastiti račun, to jest na račun lika koji pripovijeda u prvom licu: tu se već nazire humor koji će nositi Alana Forda. No ipak je, sve u svemu riječ, o jadnom oponašanju Raymonda Chandlera.

Da se utuče vrijeme i lakše zaspi - idealno. :raspa:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 10 Jan 2019, 17:56

Na drugom sam mjestu preporučila jedan Pavičićev članak i njegove ću članke uvijek preporučivati. Kao novinar je sjajan, kao autor krimića ipak nešto manje.

Pročitala sam njegov prvi krimić (Ovce od gipsa) i nije me pretjerano oduševio, ali bio je novi krimi-pisac kod nas, i to oslobođen Tribusonovih i Pavličićevih: Tribuson se pravi pametan, ali mu završetak romana uvijek nekako ostane visjeti, kao da je bez veze nakalemljen na ostalo, a Pavličić je najprije hvatao na zagrebački sentiment, a kad je to potrošio, nije mu ostalo ništa o čemu bi pisao pa je počeo komplicirati. Pravog kriminalističkog zapleta od kojeg grizeš nokte nema ni kod jednoga od njih. Jurica Pavičić doima se kao piše jednostavno i bez truda, kao da romane izbacuje u jednom dahu, ne trudi se nasilu nasmijati čitaoca. Međutim, iako za njega u manjoj mjeri vrijedi izreka orator fit, poeta nascitur (govornikom se postaje, a pjesnikom rađa) nego za prve dvije spomenute veličine, no kako ideje za svoje romane zapravo uzima "iz života" i trudi se na papir prenijeti stvarnost, kao da piše novinski izvještaj - novinar ostaje novinar, sam sebi uskraćuje maštovitost.

Svejedno, publika ga je očito jedva dočekala jer nakon toga prvog romana nisam u knjižnici dugo mogla naći druge njegove romane, romane koje je poslije napisao, sve do Crvenkapice. Crvenkapicu ću i ponovo pročitati - nadnaravno je napisana, no sada sam sa zakašnjenjem pročitala Nedjeljnog prijatelja i Minutu 88, a oba su romana napisana jednako kao i prvi - dobro, ali nemaštovito.

I opet - idealno da čovjek prekrati vrijeme.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 19 Jan 2019, 22:45

Orhan Pamuk: Zovem se Crvena. Još ne znam kakav će biti roman, ali prijevod je sjajan. Znam da je Ekrem Čaušević stručnjak za turski, arapski i perzijski, no to ne mora biti garancija dobrog prijevoda. Zapravo, već se dugo spremam pročitati ovaj roman.

Naime, već je drugo poglavlje naslovljeno kao 'Zovem se Kara' pa sam pomislila da je Kara ta Crvena. Odnosno da će to postati. Nije. Naslov romana u izvorniku glasi Benim adim kirmizi, odnosno što bismo mi rekli 'grimizna'. :D A ja napeto čekam scenu u kojoj se muškarac, preodjeven u ženu, promatra u zrcalu. I govori o sebi.

Zajeb je u tomu što u turskome nema, bar su mi tako rekli, razlikovanja u gramatičkom rodu. Turskome piscu to je svejedno. Zajebano je prevodiocu koji se mora odlučiti hoće li upotrijebiti muški rod, kao neutralan, pa time upropastiti autorovu igru, ili pak prihvatiti privremenu zamjenu ... ne, ne, to ne bi išlo.

Svojevremeno je u vezi s tim prijevodom izbio skandal jer je roman "preveden" na srpski. Odnosno, hrvatski su prijevod ekavizirali i infinitive zamijenili sa 'da + prezent' te leksički koliko-toliko prilagodili. Upravo je Feral pisao o tome.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 27 Jan 2019, 17:46

Završila sam Crvenu. Tko to ne pročita, više s njime ne razgovaram. :cerek: Od Imena ruže nisam čitala nešto toliko dobro.

Za Pamuka svi znate da je nobelovac, ali je nagradu dobio za neki drugi roman. Svejedno. Da je napisao samo ovo, drugo nije ni trebao napisati.

Nemam pojma funkcionira li taj izraz i u hrvatskome, ali u francuskome postoji termin roman à tiroirs ili 'roman s ladicama': najpoznatiji primjer vjerojatno su Priče iz tisuću iz jedne noći - postoji okvirna priča, a unutar nje pojavljuju se druge priče, pa čak i unutar neke manje priče može biti ugurana još jedna priča i tako redom. Ovo jest i nije to. Naime, u romanu se javlja niz likova, a svaki od njih pripovijeda jedno, dva ili više poglavlja pa se tako priča zapleće i raspleće. Neka poglavlja pripovijedaju i crteži izloženi na zidovima kavane kamo zalaze trojica iluminatora. Nisu to slikari, jer je Prorok zabranio slikarstvo pa je jedini dopušteni oblik likovne umjetnosti kaligrafija, a umjetnički ispisane rukopise dopušteno je ukrasiti sličicama. Najradije ornamentalnim, ali tu i tamo nađe se i nešto figurativne umjetnosti.

Vjerujem da znate kako izgledaju te sličice - svi su likovi jednaki, razlikuju se i prepoznaju samo po odjeći ili nekim stalnim atributima, važnije se osobe prikazuju većima od ostalih - ideja je slična onoj koju slijede bizantske ikone, a perspektiva koju je i europsko slikarstvo relativno kasno otkrilo - nula bodova. Nema da itko prikazuje ono što mu oko vidi: svijet se mora prikazivati onako kako ga vidi Alah.

Ovo možda i nije najbolja ilustracija, ali poslužit će.

Image

A onda u Stambol stiže 16. stoljeće, a zahvaljujući vezama između Istoka i Zapada, i utjecaj franačkog (što znači 'europskog') slikarstva.

Ovo što ja naširoko pišem Pamuk sjajno sažima u jednoj rečenici, iz usta jednog od likova koji opisuje trenutak kada prolazi jednim gradskim trgom: "Da smo na franačkoj slici, skrenuli bismo u drugu ulicu i kroz okvir slike izišli van; da smo na slici naših majstora iz Herata, stigli bismo onamo gdje nas Allah vidi; da smo na kineskoj, ne bismo mogli izići jer se kineske slike pružaju u bekonačnost."

Svako je poglavlje, dakako, ispričano u prvom licu, ali ne bez čitaočeva sudjelovanja. Metafikcijski, svi nas likovi redom uvlače u priču: "eto, da vam još i ovo kažem", "priznat ću da sam vam maločas nešto prešutjela", "eee, ali nije on bio takav kakvim se prikazivao", "složite ćete se sa mnom" i slično. Hoćeš-nećeš, svakako si upleten.

(Nastavlja se u sljedećem postu.)


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 27 Jan 2019, 17:46

Da me netko pita kako bih okarakterizirala roman, nazvala bih ga filozofsko-povijesnoumjetničkim trilerom. Napet je kao krimić, a ima u njemu ne jedno, nego čak dva ubojstva, te se, osim problema hoće li se i kako će se u islamsku umjetnost inkorporirati franački utjecaj, tu rješava i dugogodišnja ljubavna priča.

Još samo dvije riječi. Spomenula sam prije da jedva čekam poglavlje u kojemu se muškarac preoblači u ženu, promatra se u ogledalu i opisuje kako sebe doživljava u tom novom obličju. Naime, frendica koja mi je to spomenula, naglasila je kako je važno što turski, baš kao ni engleski, ne poznaje rod pa se time u prijevodu na hrvatski gubi ta indiferentnost. Ne gubi se ništa. Poglavlje je povjereno meddahu odnosno 'narodnome pripovjedaču' koji u već spomenutoj kavani okupljenima priča priče, a to nikako ne može biti žensko. Dakle, nema zabune, nema nikakve igre.

Last but not least: ako se najbolje ne snalazite sa značenjem turcizama, možda ne bi bilo loše najprije pročitati Rječnik turcizama koji nalazi na kraju knjige pa što upamtite, upamtite. Zahvaljujući majčinskim korijenima, meni su većinom dobro poznati pa me svejedno načas zbunila peča koju žena podiže s lica. Nikakvo čudo što je u prijevodu na engleski preinačeno čak i ime glavnog ljubavnika. :raspa:

U svakom slučaju, svakako preporučujem, a ja ću sad sljedećih 20 godina čekati neku dobru knjigu. :cerek:

P. S. 'Crvena' iz naslova ne odnosi se na osobu, nego na boju, na crvenu boju. Kojoj je povjerena nemala uloga u romanu. Na srpski je naslov preveden kao Zovem se Crveno.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 11932
Joined: 17 Sep 2011, 23:06

Post by Stitch » 27 Jan 2019, 21:53

Pamuk je genijalac, čudi me da to tek sada čitaš. Čovjek zna pisati, ima smisla za fabulu i pletenje niti, a ni turcizmi ne smetaju da se zadubiš u radnju.


Potpisi su za budale.

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 27 Jan 2019, 22:22

Stitch wrote:
27 Jan 2019, 21:53
Pamuk je genijalac, čudi me da to tek sada čitaš. Čovjek zna pisati, ima smisla za fabulu i pletenje niti, a ni turcizmi ne smetaju da se zadubiš u radnju.
Profulala sam ga. Zapravo, moj je problem što volim pričekati da prođe 20-ak godina kad se netko pojavi pa da onda čitam. Nekada sam čitala sve što je bilo novo, hit, kultne knjige, a onda me prošlo. Neka odleži. :raspa:

Recimo, ova me knjiga oduševila, ali neću čitati ostale njegove knjige. Bojim se da se ne razočaram, kao što sam se razočarala s Foucaultovim klatnom: nakon Imena ruže Eco je trebao odustati od krimića.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 11932
Joined: 17 Sep 2011, 23:06

Post by Stitch » 30 Jan 2019, 19:20

Čitam (opet) Bancroftovu strategiju, postumno objavljen Ludlumov roman o djelatniku glasovitih (i izmišljenih) Konzularnih operacija američkog State Departmenta Toddu Belknapu, koji nakon propasti planiranog atentata u inozemstvu bježi od bivših suradnika i hvata konce međunarodne financijske urote u koju je upletena Bancroftova zaklada.

Dijelova se uopće ne sjećam pa mi je knjiga zanimljiva, rekao bih da sam je nabrzaka progutao pa su mi pojedinosti izvjetrile iz glave, no postoji i mogućnost da je baš odvratno loša te sam je naprosto morao zaboraviti. Nešto kao umjetnički obrambeni mehanizam. :zubo:


Potpisi su za budale.

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 30 Jan 2019, 22:16

Meni je Ludlum oduvijek išao na živce. Predugačak mi je bio pa bih knjigu ostavila nakon nekoliko stranica. A trudila sam se, nije da nisam. Uspjela sam pročitati samo Put za Gandolfo i još jedan naslov, ali se ne mogu sjetiti kako se roman zvao. Jedan od prvih i svakako jedan od kraćih - upola kraći od svih ostalih. Možda se sad opet odlučim pokušati... :misli:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Stitch
Experiment 626
Posts: 11932
Joined: 17 Sep 2011, 23:06

Post by Stitch » 31 Jan 2019, 11:08

Ma on je varalica. Stalno je govorio da ne piše o likovima koji će na kraju balade radosno odjahati u zalazak sunca, neprestano je inzistirao na nekakvom realizmu i ljudima od krvi i mesa - a redovito je činio suprotno. Takav je pisac jedino Le Carré, možda. Ludlumovi su zapleti međutim maštoviti, zato ga volim. Iako su mu junaci supermeni.


Potpisi su za budale.

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 8245
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 07 Mar 2019, 18:52

Dakle ipak sam ponovo pročitala Put za Gandolfo. Onaj drugi roman zove se Ostermanov vikend, ali sam ga bila potpuno zaboravila i sve pomiješala, a i nije nešto. Put mi je baš zgodan, a najbolja mi je od svega scena kad se onih sedam dvostrukih ili trostrukih špijuna koje je Hawkins skupio sa svih strana svijeta međusobno love i skrivaju jedan pred drugim na kolodvoru. I fora mi je - to sam bila posve zaboravila - kako je papu nazvao Franjo I. :cerek:

Pokušat ću negdje pronaći The Road to Omaha, to bi trebao, kao, biti nastavak, ali najvjerojatnije će biti lošiji.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!