Čitam i preporučujem - ili ne?

Knjigom u glavu
User avatar
Riona
Posts: 3175
Joined: 25 Feb 2017, 09:01
Location: Zagreb

Re: Čitam i preporučujem - ili ne?

Post by Riona » 22 Nov 2017, 10:18

MmeTipfeler wrote:Ajme, ljudi, pa on Whartonicu prevodi svršenim prezentom! Autoricu rođenu početkom druge polovice 19. stoljeća. Ubit ću se. :facepalm:
Da trazim? Da pitam? Pitacu!
Objasni mi. :trep:

Sent from
T




User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 22 Nov 2017, 11:55

Mislim da još nisi bila na forumu kad sam pričala o prepirci s urednicom koja je od mene zahtijevala da u prijevodu ne upotrebljavam aorist. Njoj to neprirodno zvuči. :mama: U pitanju je bio jebeni fantasy, koncipiran kao jebena bajka.

Vidi malo ovo. Ne moraš ići dalje od početka da vidiš kako se Tabak igra glagolskim vremenima - najprije opis (imperfekt i trajni perfekt), a onda se ta statičnost naglo prekida aoristom: tri kapi krvi kapnuše na snijeg. Poslije se niže jedan aorist za drugim jer se radnja zapleće i zahuktava.

Dobar je primjer Crnković. Ili loš primjer. Najveća moja zamjerka Crnkovićevu prijevodu Hobita, a poslije i LOTR-a, jest uporna uporaba perfekta i izbjegavanje aorista. No on je to učinio i u prijevodu Stranca gdje je potpuno zanemario uporabu aorista kao stilskoga sredstva: u prvom dijelu Meursault piše govornim jezikom, a u drugome prelazi na visoki stil.

Pa da se vratimo Whartonici. Ako nisi čitala, možda si gledala film Doba nevinosti: već je slika dovoljna da prizove sva postojeća i nepostojeća glagolska vremena u prijevod. Ne može se svijet i društvo 19. stoljeća izražavati svršenim prezentom. Dobro, može ako ne znaš kako glasi aorist. :D


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Riona
Posts: 3175
Joined: 25 Feb 2017, 09:01
Location: Zagreb

Post by Riona » 22 Nov 2017, 13:34

Citala i gledala; zbunilo me valjda ono s godinom.
:Hnistanistasmostese: :top:


Sent using T





User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 24 Nov 2017, 20:45

Donald James: Gatara. Krimić k'o krimić, i to ne naročito dobar. Mjesto i vrijeme radnje: Murmansk, 2017. I sve bi se svelo na osrednji krimić i na priču o tome kako Ameri zamišljaju Ruse da se tu i tamo ne pojavljuje zanimljiv lik: V. I. Lenjin. Lenjin je mačak koji nikoga ne zarezuje ni pol posto, jedino što vas svaki put pozdravi podignutom šapom. Šteta da nema nešto veću ulogu u romanu.

Gatara nije prvi krimić iz serije o inspektoru Vadimu, ali ostale neću ni tražiti. Martin Cruz Smith i njegov Arkadij Renko zaslužuju da ih se čita. Ovo ne.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
el_comandante_
Posts: 65
Joined: 01 Oct 2015, 09:38

Post by el_comandante_ » 25 Nov 2017, 08:08

susanna moore - in the cut.
knjiga je 3 koplja iznad filma.


hay tres tipos de hombres;: los vivos, los muertos y los marinos.

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 04 Dec 2017, 06:43

el_comandante_ wrote:
25 Nov 2017, 08:08
susanna moore - in the cut.
knjiga je 3 koplja iznad filma.
Upravo se traži. Tnx. Film ionako nisam gledala, a najvjerojatnije i neću. :D


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 04 Dec 2017, 16:00

Nego, otkrila sam privatnog detektiva, točnije - bivšega privatnog detektiva, po imenu Joe Kurtz. Jebiga, tako se zove, a zašto ima njemačko prezime, vrag bi ga znao.

Naime, kod nas je preveden posljednji od triju romana o njemu Opaki tip, a što se zbivalo prije, još ne znam, no nadam se da ću s vremenom otkriti.

Autor je Dan Simmons. Vjerojatnije je da za njega znate po Hyperionu i Endymionu. Tri krimića o Joeu Kurtzu napisana su između hiperionsko-endimionskog i ilijsko-olimpskog ciklusa pa se bojim da nastavaka neće biti. Šteta.

Naime, Joe Kurtz strahovito posjeća na Philipa Marlowea, a i cijeli je roman čendlerovski duhovit. Dobro, za polovicu je dulji od Chandlerovih krimića, ima nekih elemenata koji ne pristaju starinskom krimiću (napad helikopterom i uz raznoraznu opremu na gangstersko uporište), ali je zaplet jednako zamršen, a odgonetka jednako jasna od samoga početka, samo je ne vidimo.

Prevedeno je možda moglo biti i bolje, ali općenito je na uobičajenoj prevodilačkoj razini.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 05 Dec 2017, 20:20

Upravo čitam The Language of Thorns od Leigh Bardugo. Slučajno sam naletjela na nju. Nikad čula. No čini se da je u Americi prilično popularna s fantasyjem.

Ovo je zbirka priča, a do sada mi je najdraža priča o Koji - nije izričito rečeno, ali radnja se, čini se, odvija u Novoj Zemlji pa otuda sva sila ruskih imena i naziva. Može isto tako biti da su ovo zapravo bajke koje je ona prepričala, nisam stigla provjeriti.

Dakle, Koja je lisac, rođen kao iznimno ružno mladunče, a majka ga nije pojela samo zato što ga nije odmah otkrila u hrpi malih lisičića koje je netom okotila. Kada je ipak odlučila ispraviti pogrešku ( :cerek: ), malac ju je od toga odgovorio, i to ovako rezonirajući: "Pazi, po cijeloj će se šumi svi čuditi kako tako ružan mali lisac ima tako lijepu majku. Čak i kada ostariš, nitko neće razmišljati o tome koliko si stara, nego će se diviti koliko si zgodna, a imaš tako ružnog sina." To je tek prva od Kojinih lukavština, a i dalje je jednako zabavno.

Like it.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 07 Dec 2017, 18:24

Evo me s izvještajem o cijeloj knjizi. Autorica je, kao i svi drugi pisci modernih bajki odnosno fantasyja, stvorila svoj vlastiti svijet, a ove su bajke samo dodatak. Ostalo tek moram pročitati, a i ona još piše.

Zbirka se sastoji od šest bajki: Ayama and the Thorn Wood, The Too-Clever Fox, The Witch of Duva, Little Knife, The Soldier Prince i When Water Sang Fire. U svima ponešto prepoznajem, više ili manje jasno, osim u priči o Koji: Roman de Renart nešto je posve drugo. Da odmah kažem: Koja me i zavarao da pomislim kako je to možda samo prepričani folklor. Nije. Sve su priče obrada, iz nove perspektive, starih poznatih bajki. Prva za polazište uzima Ljepoticu i Zvijer, ali Ljepotica nije ljepotica, nego svojevrsna Šeherezada. U trećoj nalazimo poznate elemente: otac se nakon ženine smrti ženi naoko zlom maćehom, a kći bježi u šumu - na kraju se, kao i u svim ostalim bajkama, pokazuje kako je istina zapravo prikrivena: zlikovac je otac, a maćeha djevojčina zaštnica. Četvrta pripovijedao tri zadaće koje prosac mora izvršiti kako bi dobio kraljevninu ruku, glavni je junak naizgled siromašak s kojim bismo trebali suosjećati, ali mu na kraju kraljevnu pred nosom odnese - doslovce! - pomoćnica: rijeka personificirana kao žena. :D Zatim slijedi kombinacija Orašara i Postojanoga kositrenog vojnika, a posljednja je priča perverzna varijanta Male sirene - ta mi je priča najviše išla na živce, kao i Mala sirena i sve priče o sirenama: sve su bolećive i cendrave, valjda zbog slane vode u kojoj sirene obitavaju. :cerek:

Trenutačno čitam nastavke o Herculeu Poirotu. Stay tuned. :raspa:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 10 Dec 2017, 21:16

MmeTipfeler wrote:
07 Dec 2017, 18:24
Trenutačno čitam nastavke o Herculeu Poirotu. Stay tuned. :raspa:
Pih! Razočarala sam se.

Sophie Hannah britanska je autorica, pjesnikinja i spisateljica. Koliko sam uspjela izguglati, napisala je nešto knjiga za djecu, desetak krimića za koje ne znam kakvi su te dva romana u kojima je pokušala oponašati Agathu Christie.

Nije uspjela. Tamo gdje je original lepršav i nonšalantan, kopija je pretjerano i usiljeno duhovita, tamo gdje je Agatha Christie nejasna i zagonetna, Sophie Hannah komplicirana je i dozlaboga dosadna, tamo gdje je prva inteligentna i domišljata, druga je umišljena i glupavo samouvjerena. Da, glavna je faca Poirot, a svijet je onakav kakav je stvorila Agatha. No to je ujedno i sve.

Pročitala sam Closed Casket, drugi roman po redu, ali mi je prvi dospio u ruke, no nisam sigurna da ću pročitati i prvi.

Ne čitati ako baš ne morate. :raspa:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Riona
Posts: 3175
Joined: 25 Feb 2017, 09:01
Location: Zagreb

Post by Riona » 10 Dec 2017, 23:00

MmeTipfeler wrote:
10 Dec 2017, 21:16
Pih! Razočarala sam se.

...
Ne čitati ako baš ne morate. :raspa:
Pa, jedino da ti apsolutno i nipošto i ni pod kojim uvjetima i nikad u životu i ikada uopće - ne vjerujem... onda bih.
Zašto da čitam kopiraonu, kad imam original? A s obzirom na količinu, mogla bih krenuti od "prve" i zaboraviti sve o njoj do zadnje knjige.
Hvala na upozorenju.

primjećujem zabrinjavajući slučaj, da radije uzmem već pročitanu knjigu i ponavljam gradivo, nego se upuštam u nesigurne vode čitanja novih djela i pisaca?
Preporučen mi je Harlan Coben, skinula sve što se skinuti dalo u pdf-u, počela čitati i ne mogu reći, obećava... vidjet ćemo. :zabrinuta:

Trenutno sam otkrila da je snimljena i druga sezona "The crown" i uživam u tome.



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 11 Dec 2017, 06:57

Riona wrote:
10 Dec 2017, 23:00
Zašto da čitam kopiraonu, kad imam original? A s obzirom na količinu, mogla bih krenuti od "prve" i zaboraviti sve o njoj do zadnje knjige.
Hvala na upozorenju.
Nema na čemu. Ja sam, mislim, pročitala sve Agathine krimiće (romane i zbirke), čak i jedan roman koji nije krimić, a koji bih rado ponovo pročitala. O ženi koja siđe s vlaka u nekakvoj vukojebini pa se izgubi, i doslovce i u glavi, a onda se prisjeća pojedinih događaja u svom životu i mijenja stav prema općenito prihvaćenim vrijednostima. Samo što se nikako ne mogu sjetiti naslova, bilo je nešto s proljećem i čitala sam ga u prijevodu, a rado bih ga ponovo pročitala. Bar još jednom. Krimiće sam nekoliko puta čitala, a vjerojatno ću i opet. Pa mi je falio Poirot. I tako, kada sam vidjela naslov New Hercule Poirot...

Preporučen mi je Harlan Coben, skinula sve što se skinuti dalo u pdf-u, počela čitati i ne mogu reći, obećava... vidjet ćemo. :zabrinuta:
Meni je dobar. Nije Agatha, ali je dobar. I ja bih ti ga preporučila da si me pitala. :mig:

P. S. Našla sam onaj roman. Absent in the Spring. :cheer:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Riona
Posts: 3175
Joined: 25 Feb 2017, 09:01
Location: Zagreb

Post by Riona » 11 Dec 2017, 09:32

MmeTipfeler wrote:
11 Dec 2017, 06:57
Nema na čemu. Ja sam, mislim, pročitala sve Agathine krimiće (romane i zbirke), čak i jedan roman koji nije krimić, a koji bih rado ponovo pročitala. O ženi koja siđe s vlaka u nekakvoj vukojebini pa se izgubi, i doslovce i u glavi, a onda se prisjeća pojedinih događaja u svom životu i mijenja stav prema općenito prihvaćenim vrijednostima. Samo što se nikako ne mogu sjetiti naslova, bilo je nešto s proljećem i čitala sam ga u prijevodu, a rado bih ga ponovo pročitala. Bar još jednom. Krimiće sam nekoliko puta čitala, a vjerojatno ću i opet. Pa mi je falio Poirot. I tako, kada sam vidjela naslov New Hercule Poirot...

Meni je dobar. Nije Agatha, ali je dobar. I ja bih ti ga preporučila da si me pitala. :mig:

P. S. Našla sam onaj roman. Absent in the Spring. :cheer:
Nije li to onaj gdje je opisala svoj nestanak, nakon što otkrije da je muž vara? Nije baš autobiografski, ali si je dala oduška. Ima nešto elemenata krimića, jer proba ubiti suparnicu, ako se dobro sjećam. Dosta zapetljano i promišljeno; komplicirana rabota za nekoga tko se izgubio u glavi.



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 11 Dec 2017, 09:52

Ne sjećam se ovoga detalja s pokušajem ubojstva, nego samo općeg dojma: mađioničarski prikaz - sad vidiš ovako, a sad onako, smoke and mirrors.


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
Riona
Posts: 3175
Joined: 25 Feb 2017, 09:01
Location: Zagreb

Post by Riona » 11 Dec 2017, 10:03

MmeTipfeler wrote:
11 Dec 2017, 09:52
Ne sjećam se ovoga detalja s pokušajem ubojstva, nego samo općeg dojma: mađioničarski prikaz - sad vidiš ovako, a sad onako, smoke and mirrors.
Možda to onda nije isti roman.

Inače, njezina mi je autobiografija vrlo zanimljiva.(uglavnom nisam fan takvih stvari, kao što ne volim ni dokumentarce.)
Tamo je izričito rekla da neće pisati o tome nestanku; da su novinari to dovoljno senzacionalno obradili i da ona ne kani ništa dodavati i oduzimati. Ali život joj je bio vrlo zanimljiv i bez tog detalja.
Ima jedna rečenica, od koje sam se zagrcnula. Kad joj je kćer bila mala, ona i muž su otputovali na dugi pu, od par mjeseci. Nisu mislili da bi to moglo ikako utjecati na dijete," pa malo je, neće se sjećati." Kćer joj, izgleda, to nikad nije oprostila. Uvijek su si bile stranci. Jučer sam naišla na istu rečenicu - događa se kojih pedeset godina kasnije, ali isto uvjerenje - starci odlaze na dugi put, a djecu ostavljaju kod kuće;" pa, neće se ni sjećati da su tata i mama otišli nekamo". Baš su ljudi zanimljivi.



ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 13 Dec 2017, 14:31

Mislim da još nisi bila na forumu kad sam pričala o prepirci s urednicom koja je od mene zahtijevala da u prijevodu ne upotrebljavam aorist. Njoj to neprirodno zvuči
Uje, a to sa urednicom i aoristom, da je meni to rekla pa ja bih, ja bih to lično shvatio života mi. Ja često koristim aorist, naročito kad popijem malo to mi je test da znam jesam li previše popio. Ako mogu da kažem AORIST!! jasno i glasno onda znam da može još da stane.
I ne djidji joj se aorist zbog nečega, ne bi znala tačno što joj se ne djidji ali nekako to očigledno nije po njenoj ličnoj estetici, i eto sad problem. To ono kao u vicu sa Indijancima i drvima i biće ladna zima. I sad je drugarica urednica a ti nisi gdjo Tipfeler i šta da radiš, tako ti je pasulj pao.
Tih urednica i ne da ima, i ne da ih ima nego ih immaaaaaaa, ima ih moj brate. Ko je ikad probao da prevodi nešto ili da se bavi jezikom profesionalno u bilo kojoj formi nagledao se tih urednica dosta. Nekako mi je prirodno to došlo, a nije da hvalim sad, formulisao sam to kao zakon: čovjekova strast da formuliše pravila u jeziku je obrnuto proporcionalna njegovom znanju o jeziku, i njegovoj volji da uopšte nešto nauči o jeziku o čemu bi uopšte imalo smisla raspravljati. To sam lično smislio, tražim bistu pored Njutna, ako može da nije posthumno da mogu da vidim kako sam ispao.
Da ne ulazim u dublju raspravu sad oko aorista, to mi sad nije ni specijalnost, a i jasno je da bogami tu dublje i ne bi bilo od toga kako je to urednica formulisala. To je ono, kod nas u ovom našem kokošinjcu da raspravlja čovjek o tome, nema smisla, nema smisla.
Ali da uzmemo engleski, to je već veći jezik i dje je veći jezik tu su i ljudi onda pametniji malo, jasno je to. Kod njih isto ima problem tako sa ovom fascinantno nedokučivom strašću u narodnim masama da se raspravlja o jeziku, a ono da ne znaš baš ništa o tome. Ono, ne znam go kurac o jeziku, ali znaš li kako sam tvrdoglav. U jezičkom mejnstrimu u engleskom jeziku, tako ovakvi urednici i urednice kao drugarica koja gaji netrpeljivost prema aoristu, služe uglavnom za zajebanciju.
I tu je bilo sad primjera ljudi koji ne vole pasiv, pa ne vole predlog na kraju, pa ne vole da se cijepa infinitiv itd. Najskorije što sam čitao bio je jedan urednik koji ne voli pridjeve. Napisao čovjek knjigu o tome kako pisci koji drže do sebe ne koriste pridjeve. Čitava klasa riječi mu se nešto ne djidji. Nisam čitao, ne bih da potrošim vrijeme na to sad, a onda i trebao bi mi jedan još čovjek da lista stranice jer bi mi trebale obije ruke da se držim za glavu.
Kad su u pitanju glagolska vremena, to je sad, pa nije da imaju aorist u engleskom (možda imaju ali meni to nebi bilo poznato), ali imaju istorijski prezent, koji je nekako sad, pa popularan je medju piscima. Čitao sam skoro nešto, sticajem okolnosti, Junot Díaz, čovjeku ne da ne treba aorist, manje više mu ne treba nikakvo prošlo vrijeme. I zamisli čita se to naveliko. Pa nagrade čuda i to.
Uglavnom, gdjo Tipfeler, reci urednici da ti je rekao g.Ostružnicagornja da nije strašno to što joj se ne điđi aorist, strašno je što ne shvata da to ne može biti pravilo i da je blesavo da sad očekuje da se ni drugima ne điđi aorist. Blesavo je života mi, glupo je i loši su maniri da kenja o tome. Može da me pita što je i blesavo i što su loši maniri, za pristupačnu cijenu ću joj napisati pismeni sastav na temu. Ne zaboravi da joj pomeneš da sam pristupačan.

E sad mi je lakše kad sam se olakšao da izvine milioni čitalaca koji će ovo čitati. Sad mogu o mojem ličnom ukusu, nije zakon, može kako ko oće da čita i šta mu se điđi a meni se điđi kako se meni điđi. I meni se điđi Whartonica, (nebi bila Whartonica nego Whartonka u mom dijalektu ili uopšte ne bi bila ni Whartonka jer mi onda zvuči kao puška, a ne živ čovjek. Odnosno ne više ni živ, ali bivši čovjek.) Prije par godina sam pisao, valjda na ovom istom tredu, da sam pročitao njene priče i super. Žena je pisala o braku i tako vezama i tim stvarima, to je zanimalo, i ni o čemu drugom. Bilo je i fantastike u nekim pričama i tako. Age of Innocence je američki spin-off Ane Karenjine sa izmijenjenim završetkom.
Nisam nešto prećerano čitao fikciju u zadnje vrijeme, sa par izuzetaka, koliko sam imao vremena. Jedan izuzetak je Best American Short Stories 2015. I to je ono, nisam bio oduševljen, i malo sam rekao. Zbog nečega je u Americi sad pravilo u tim literarnim krugovima da tek onda kad si napisao nešto ultra dosadno da je to ono pravo. Kvalitet. I još ako je nerazumljivo, eto ga sigurno u selekciji za Best American ovo ono. Sve, ali doslovno sve te priče iz te kolekcije se mogu podvesti pod jednu generalnu temu koja je zajednička za sve: ispraznost i besmislenost svakodnevice. E o tome se onda pegla u različitim formatima i nijansama ali to je to. Uhvati se neki ali baš beskonačno beskonačno beznačajan detalj i onda po tome kao po tuđem magaretu.
To mi je utisak mjeseca, ili par mjeseci ili koliko već.
Izvinjavam se ukoliko sam, nehatom (kunem se da je nehatom i tražim da to bude olakšavajuća okolnost u slučaju spora pred nadležnim sudom), upotrijebio glagolsko vrijeme koje nije na listi komiteta za ono i dsz u jeziku, izdanje od ove godine (ne neko buđavo đe ta klauzula nije sadržana)



ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 13 Dec 2017, 14:49

Ajme, ljudi, pa on Whartonicu prevodi svršenim prezentom! Autoricu rođenu početkom druge polovice 19. stoljeća. Ubit ću se.
Samo sam malo premotao tred unazad da vidim ovo za Edith Wharton is gledaj sad. Urednici nije po volji aorist a tebi sad nije po volji "svršeni prezent" i što je to sad čovječe. Nemoj da se ubiješ. Jebeš svršeni prezent.



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 13 Dec 2017, 18:31

Lijepo da se tu i tamo javljaš, Ostružnice. :)


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 13 Dec 2017, 19:33

Hvala gdjo Tipfeler, takodje! Fali vremena za forumašenje, to je zajebancija.



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 13 Dec 2017, 20:03

ostruznicagornja wrote:
13 Dec 2017, 19:33
Hvala gdjo Tipfeler, takodje! Fali vremena za forumašenje, to je zajebancija.
Pričaj mi o tome! Zajebancija, da, ali i opuštanje. Ne nalazim uvijek vremena za to. :(


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 15 Dec 2017, 21:49

Bio sam napisao lancun opet na ovu temu ali mi nestade nedje sad kad sam htio da pošaljem. Uglavnom, moja poenta je da nije loš aorist, ako znaš o čemu pričaš i ako ti treba aorist. Može baš lijepo da legne a kad nešto lijepo legne mi odje velimo "Upade kao srećnoj prvu noć" i tu boljeg vremena da to kažeš nema od aorista, bar ne u ovom našem jeziku.



User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 17 Dec 2017, 17:02

ostruznicagornja wrote:
15 Dec 2017, 21:49
Bio sam napisao lancun opet na ovu temu ali mi nestade nedje sad kad sam htio da pošaljem. Uglavnom, moja poenta je da nije loš aorist, ako znaš o čemu pričaš i ako ti treba aorist. Može baš lijepo da legne a kad nešto lijepo legne mi odje velimo "Upade kao srećnoj prvu noć" i tu boljeg vremena da to kažeš nema od aorista, bar ne u ovom našem jeziku.
Otprilike slično i ja mislim. :top:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

User avatar
MmeTipfeler
Katica za sve
Posts: 7300
Joined: 24 Mar 2012, 20:31

Post by MmeTipfeler » 17 Dec 2017, 17:38

Meni, čini se, u posljednje vrijeme u ruke dolaze sve same kopije. :D Evo još jedne: Crnooka plavuša od Benjanima Blacka. Za početak, evo što o tom krimiću kaže KGZ-ov katalog, a ovime se ujedno objašnjava i razlog zbog kojega sam knjigu pročitala.

"Nisam bio posve nepoznat kao detektiv, ali zašto bi se kći Dorothee Langrishe s Ocean Heightsa i tko zna koliko još finih lokacija, obratila upravo meni da joj pronađem nestalog momka?" Ovo pitanje mučilo je Philipa Marlowea nakon što je njegov ured napustila zanosna Clare Cavenish. Praćen nizom zamršenih pitanja, Philip se kreće u potragu za nestalim Nicom Petersonom ne sluteći da će ga put odvesti do samog vrha kalifornijskog društva… Roman koji dolazi iz pera ovog "Bookerom" nagrađenog pisca napisan je u kriminalističkoj maniri jednog od najslavnjig autora ovog žanra - Raymonda Chandlera.

U KGZ-u su malo fulali: roman je napisan prema jednome od naslova koji je ostao nakon Chandlerove smrti - nisam istraživala pa ne mogu reći je li bilo i kakvih bilježaka, vjerojatno da jer zaplet jest u Chandlerovu stilu. No, kao što odavno znamo djelo ne čini što, nego kako, inače bi se masu svjetskih velikana moglo smatrati plagijatorima, ne samo u književnosti. Način pisanja nije Chandlerov, više podsjeća na Alana Forda. Da, to je to: kao Chandler kojega su prepričali Magnus & Bunker. Nije loše, čitljivo je, neloše prevedeno - prevoditeljica je ujedno i šefica DKHP-a pa se to valjda može i očekivati, osim što je ovo prevela lijevom nogom pa je malo jebu enklitike, ali nije to Chandler, nije to Philip Marlowe.

Autoru je ovo zapravo pseudonim, pravim se imenom zove John Banville i Irac je. Pravi irski Irac, ne Irac koji se preselio u Ameriku. Osim ovoga pokušaja, odbijam krimić nazvati ikako drukčije, ima on i masu drugih romana od kojih je jedan dio kod nas preveden. Kako je lakše doći do prijevoda nego do originala, pročitat ću ga u prijevodu: koliko sam vidjela, čini mi se da bolje piše kada se ne pokušava zaogrnuti tuđom slavom.

A usput ću ponovo pročitati i Chandlera.

Evo, međutim, jednog citata iz romana, citata koji mi se najviše svidio:

U susjedstvu je nekoć živjela mčka lutalica koja mi se umiljavala u nadi da ću je uzeti k sebi i dopustiti joj da upravlja mojim životom. bilja je sijamka nagrižena moljcima (pitam se kako li je to glasilo u izvorniku, predsjednice!), ali naravno da je bila uvjerena kako je reinkarnacija egipatske princeze. Neki dan otvorio sam stražnja vrata i ugledao tu faraonovu kćer kako sjedi na pragu držeći u ustima ostatke neke ptice. Mazno me pogledala i nježno položila truplo pred moje noge. Valjda je to trebao biti dar, nekakav polog uoči useljenja.

Ukratko: može se pročitati.

P. S. Nisam više sigurna, ali nije li i Perry Mason imao roman s istim ili sličnim naslovom? :misli:


Kad piješ, ne piši po forumu; kad pišeš po forumu, ne pij!

ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 20 Dec 2017, 21:47

Pa evo da bude ne preporučujem ovaj put, mada moze i da se pročita ako je čovjeku baš dosadno. Završavam sad Farther away, Jonathan Franzen, i umjereno do prilično bezveze. Naročito su neke priče bezveze. U principu one u kojima je pisao o pticama i zaštiti ptica od izlovljavanja su i čitljive. Ostale bezveze. Ima i jednu kratku dje se dotakao upotrebe i gramatike, i šta reći osim da je ta baš bulažnjenje na temu upotrebe riječi "then" kao (kako bi je po njemu trebalo shvatiti) "conjunction" . I kako onda on kad to vidi automatski prestaje da čita knjigu jer mu to sve kaže o kvalitetu knjige. Moj brate, eto kad ima čovjek test dobar za dobro pisanje. I ono svako ima neki svoj test tako, ili predrasude kako god da nazovem. Meni je recimo dosta pouzdan test za to da čovjek nema blage veze o strukturi jezika kad napiše nešto što se zove " Deset pravila dobrog pisanja kojih se morate pridrzavati" . E ovaj se baš time bavi. Deset pravila za dobre vanilice.
Ne volim nešto snobove prečerano ali ovo jeste savršeno tačno sto vele na Language Logu da je u stvari jedino pravilo tu da ovako ta pravila što izmozgaju kao ovaj sa " then" , da će to biti elementarno netacno. I provjerio sam tvrdnju ovo za " then" i što veli da je to konstrukcija koja je potpuno nova, i da se to ranije nikad ali nikad tako nije zborilo nego eto sad ovo nepismeni se namnozili. I našao sam dosta toj nepismenih i u tom vremenu kad on tvrdi da ih nije bilo, i isto ovako da then.
I zaista, ovi na language logu su majstori jezika, i jeste da vole da popljuvaju ali jeste i da imaju po čemu zaista. I jeste generalno fascinantno to sa jezikom. Kad si majstor za jezik ljudi ne dolaze da te pitaju kako i šta nego sami guslaju o čemu oćeš. Papir sve trpi. E ali kad to bojler ne radi tu je ono, traže ljudi elektricara ili vodoinstalatera, tu se obično ne prave pametni. Taki su to zanati. I niko ne veli evo ja sad znam da odvrnem vodu i.ja sam vodoinstalater. Ali za jezik, tu je kontra. Čim ljudi nauče da izmumlaju par rečenica sami su svoji majstori, i što je zaista blesavo kad jos počnu da mantraju ovako uvijek isti shit, šta bi trebalo i što drugi ne znaju jezik i tako.
Činjenica je, pa valjda je neoboriva, da je za strucno i smisleno zaključivanje o jeziku potrebno da se potroši dosta vremena i truda da se nauči dosta toga. To je fakat. To ako želiš da budeš relevantan izvor za zašto i kako u jeziku. To sto vele u ovom članku da si scholar, što podrazumijeva ulaganje intelektualnog napora. E to ovi ljudi neće, vole da su pametni samo nebi da uče. I onda ispadne glupo kad pričaš o nečemu o čemu ne znaš.



ostruznicagornja
Posts: 799
Joined: 08 Aug 2015, 00:41

Post by ostruznicagornja » 22 Dec 2017, 22:28

Uglavnom završavam ovu knjigu i to se bogme, pa odužilo se kako se bližim kraju. I sad mi je pri kraju isplivala impresija, koju bi čitanje nečega jos od ovoga autora pretpostavljam potvrdilo - čovjek ima istu dijagnozu koju ima gomila drugih ljudi, a to je da nikako ne može da obuzda potrebu za skretanjem pažnje na sebe samog. I to sad ljudi rade u raznim formama, i ovaj je to izvježbao to je jasno. Jedna forma koja je uvijek tu je senzacionalizam - izlupaš nešto kontra svega poznatog, sa dosta masne hiperbole, i obavezno se pokakiš na nešto što većina ljudi misli ili vjeruje o nečemu. To je neophodno naravno, jer jedino tako radi taj scenario - ja znam što obična svjetina ne zna, ali evo da se žrtvujem pa da pokušam da objasnim ( nada da će to zaista neko shvatiti je nikakva, ali ipak, neko to mora da iznese na svojim plećima). Uglavnom, kod shit pisaca je bez izuzetka prisutna želja za rangiranjem drugih pisaca - ovi su dobri oni ništa ne valjaju i tako. I dobri se onda nepodnošljivo hvale a loši se nepodnošljivo kude. To je čovjek uradio u bar pola ovih svojih priča, sad je trenutno na slučaju Lovca u raži, veli najgora knjiga ikad ( inace u priči koja je pohvala njegovog drugara pisca za kojeg nisam čuo, ali to je, kako rekoh poenta. Name of the game. Da ja nisam čuo a da pisac ovaj zna, i tako čovjek može da zablista. )
U prethodnoj priči je isto tako bilo o piscu kojega mase nisu shvatile, ali ga je on shvatio. Geniji mogu da komuniciraju samo izmedju sebe, ali nipošto sa glupljima od sebe. Taka im je sudbina. I to je isto prepoznatljiva forma ove bolesti kompulzivnog samoisticanja svoje vrijednosti - pričaj tako da ni samog sebe nema šanse da razumiješ, da ne pričamo o drugima, i pravi se da znaš o čemu pričaš.
To sam nekad prije posao na ovom forumu, to da je za veliki broj ljudi sve u životu na kraju o njima samima. To kad kod ljudi dobije litetarnu formu postaje neizdrživo očigledno i iritirajuće. Kad pišu, pišu sa jednom jedinom svrhom, a to je nešto o sebi da saopšte u kontekstu svoje lične veličine i u svjetlu tegobe života inteligentnog i talentovanog čovjeka u moru mediokriteta.
E to sam htio da kažem, meni nije teško udovoljiti sa pisanjem, može da prodje bilo šta u principu. Samo brate nemoj o sebi, i nemoj da klasifikujes dobre i loše u bilo čemu, to je dosadno da se useres. Kad pročitam dobru knjigu utisak je uvijek isti - da je pisac imao potrebu da napiše o nečemu. Ne ni da impresionira, ni da me zatrpa sa gomilom podataka o ne znam čemu već. Ni o skrivenim istorijskim detaljima, ni zavjerama političkim, ni o perverzijama seksualnim i tako. To su zaista najlabaviji zahtjevi od knjige u mom slučaju. Može sve izmedju u principu, od posmatranja ptica, tegobe siromaštva, obični seks, ma šta god.
I kad sam kod toga već i da završim ovaj, kako bih ga nazvao lancun, skoro sam čitao baš tako, na razne teme, Best American Nature and Scientific Writing (dvije sam godine pročitao, 2014 i 2015), i izvanredno zaista.